Križić-kružić igra se na praznom polju 3x3 na papiru. Igrač O postavlja kružiće, a igrač X križiće. Počevši od igrača s križićem, igrači naizmjenično odabiru prazna polja i unutar njih crtaju svoj znak. Igrač pobjeđuje kada ostvari 3 svoja znaka uzastopno u nekom redu, stupcu, glavnoj ili sporednoj dijagonali. Ako to ne uspije niti jednom igraču, igra završava neriješeno.

U sljedećoj igri pobjeđuje igrač X:

Lako se vidi da ako oba igrača igraju optimalno, igra završava neriješeno. Zato igru najčešće igraju mala djeca.

Kombinatorika

Zanimljivi su broj mogućih stanja igre i broj različitih završenih igara.

Broj konačnih stanja

Ako zanemarimo rotacije i simetrije, postoji samo 138 različitih završnih stanja igre. Ako pretpostavimo da igrač X igra prvi tada je 91 puta pobijedio igrač X, 44 puta je pobijedio igrač O; a 3 igre završile su neriješeno:

OXO  OOX  OOX
XXO  XXO  XOO
OOX  OOX  OXX

Strategija

Igrač može odigrati optimalnu igru kružić-križić (da barem bude neriješeno) ako uvijek svoj potez bira kao prvi moguć na sljedećem popisu, kao što su koristili Newell i Simon u programu iz 1972. koji igra kružić i križić:

1. Pobijedi: ako igrač ima dva za redom, može staviti treći da dobije tri za redom.
2. Spriječi: ako protivnik ima dva za redom, igrač mora sam staviti treći da bi spriječio neposrednu pobjedu protivnika.
3. Račva: stvori situaciju u kojoj igrač u sljedećem potezu može na dva načina pobijediti.
4. Spriječi račvanje protivnika:
   • Prvi način: igrač treba napraviti dva za redom kako bi spriječio neprijatelja da se brani, ako time neprijatelj ne račva. Na primjer, ako igrač X ima dva nasuprotna kuta, a igrač O ima središnje polje, igrač O ne smije igrati u neki kut ako ne želi izgubiti. (Ako bi igrao u kut, igrač X imao bi račvanje.)
   • Drugi način: ako protivnik u sljedećem potezu može račvati, igrač to treba spriječiti tako da igra u ono polje u koje bi protivnik trebao igrati da bi račvao.
5. Sredina: igrač igra u središnje polje. (Ako se radi o prvom potezu u igri, igranje u kut daje neoptimalnom protivniku više mogućnosti da učini pogrešku; međutim ovo ništa ne znači ako je protivnik optimalan.)
6. Suprotan kut: ako protivnik igra u kut, igrač igra u suprotan kut.
7. Kut: igrač igra u proizvoljan kut.
8. Brid: igrač igra u proizvoljno polje koje je središte neke stranice (gore u sredinu, lijevo u sredinu, dolje u sredinu ili desno u sredinu).

Rigorozni detalji

Označimo polja kao u sljedećoj tablici:

Kada X igra u 1 kao prvi potez, O treba u 5. Zatim X u 9 (u ovoj situaciji, O ne smije u 3 ni u 7, O treba u 2, 4, 6 ili 8):

• X1 → O5 → X9 → O2 → X8 → O7 → X3 → O6 → X4, ova igra završava neriješeno.

ili 6 (u ovoj situaciji, O ne smije ni u 4 niti u 7, O treba u 2, 3, 8 or 9. Ustvari, igranje u 9 je najbolji potez, jer će neoptimalan igrač X možda igrati u 4 pa O može u 7 da pobijedi).

• X1 → O5 → X6 → O2 → X8, tada O ne smije u 3, ili X može u 7 da pobijedi, te O ne smije igrati u 4, ili će X moći u 9 i pobijediti, dakle O treba igrati u 7 ili 9.
  • X1 → O5 → X6 → O2 → X8 → O7 → X3 → O9 → X4, ova igra završava neriješeno.
  • X1 → O5 → X6 → O2 → X8 → O9 → X4 (7) → O7 (4) → X3, ova igra završava neriješeno.
• X1 → O5 → X6 → O3 → X7 → O4 → X8 (9) → O9 (8) → X2, ova igra završava neriješeno.
• X1 → O5 → X6 → O8 → X2 → O3 → X7 → O4 → X9, ova igra završava neriješeno.
• X1 → O5 → X6 → O9, pa X ne smije u 4, ili će O moći u 7 i pobijediti, X mora u 2, 3, 7 ili 8.
  • X1 → O5 → X6 → O9 → X2 → O3 → X7 → O4 → X8, ova igra završava neriješeno.
  • X1 → O5 → X6 → O9 → X3 → O2 → X8 → O4 (7) → X7 (4), ova igra završava neriješeno.
  • X1 → O5 → X6 → O9 → X7 → O4 → X2 (3) → O3 (2) → X8, ova igra završava neriješeno.
  • X1 → O5 → X6 → O9 → X8 → O2 (3, 4, 7) → X4/7 (4/7, 2/3, 2/3) → O7/4 (7/4, 3/2, 3/2) → X3 (2, 7, 4), ova igra završava neriješeno.

U obje situacije (X igra u 6 ili 9 na drugom potezu), X ima ${\displaystyle {\frac {1}{3}}}$ vjerojatnost da pobijedi.

Ako X ne igra optimalno, X može igrati 2 ili 3 na drugom potezu. Tada će igra završiti neriješeno, a X ne može pobijediti.

• X1 → O5 → X2 → O3 → X7 → O4 → X6 → O8 (9) → X9 (8), ova igra završava neriješeno.
• X1 → O5 → X3 → O2 → X8 → O4 (6) → X6 (4) → O9 (7) → X7 (9), ova igra završava neriješeno.

Ako X prvo igra 1, a O ne igra optimalno, može se dogoditi nešto od sljedećeg:

Iako O igra jedino dobro polje (5) na prvom potezu, ako O griješi na drugom potezu:

• X1 → O5 → X9 → O3 → X7, tada X može igrati u 4 ili 8 da bi pobijedio.
• X1 → O5 → X6 → O4 → X3, tada X može igrati u 2 ili 9 da bi pobijedio.
• X1 → O5 → X6 → O7 → X3, tada X može igrati u 2 ili 9 da bi pobijedio.

Iako O zauzima dobru poziciju nakon i prvog i drugog poteza, ako O griješi na trećem potezu:

• X1 → O5 → X6 → O2 → X8 → O3 → X7, tada X može igrati u 4 ili 9 da bi pobijedio.
• X1 → O5 → X6 → O2 → X8 → O4 → X9, tada X može igrati u 3 ili 7 da bi pobijedio.

Ako pak O zauzima lošu poziciju već nakon prvog poteza (to su svi potezi osim onog u 5):

• X1 → O3 → X7 → O4 → X9, tada X može igrati u 5 ili 8 da bi pobijedio.
• X1 → O9 → X3 → O2 → X7, tada X može igrati u 4 ili 5 da bi pobijedio.
• X1 → O2 → X5 → O9 → X7, tada X može igrati u 3 ili 4 da bi pobijedio.
• X1 → O6 → X5 → O9 → X3, tada X može igrati u 2 ili 7 da bi pobijedio.

Varijacije na igru i poopćenja

Neke varijacije su en:Notakto, en:Number Scrabble, en:Misère tic tac toe (gdje je cilj izgubiti), en:Quantum tic-tac-toe, en:Treblecross, en:Ultimate tic-tac-toe, en:Wild tic-tac-toe i dr. Igra se može poopćiti u en:m,n,k-game, ili još jače u en:Harary's generalized tic-tac-toe ili pak još jače u en:n^d game (gdje je ${\displaystyle n=3}$ i ${\displaystyle d=2}$).

Kružić i križić u popularnoj kulturi

• Ratne igre (1983.) (izvorno War Games) - film u kojem mladi hacker slučajno upada u računalo koje upravlja američkim nuklearnim arsenalom, u potrazi za novim videoigrama. Na kraju filma dječak i računalo imaju igru križića i kružića o čijem ishodu ovisi hoće li započeti termonuklearni rat.
• U filmu 12 gnjevnih ljudi (1957.) ima scena u kojoj dva člana porote igraju križić-kružić.

Izvori

SiS ili punim imenom Silicon Integrated Systems je tvrtka koja proizvodi kompjuterske chipsete od 1987. godine. Poznata je kao prozvođač chipseta za Xbox 360 konzolu.

Povijest

Tvrtka SiS je osnovana 1987. godine na Tajvanu u Hsinchu. Tamo je tamošnja vlada osnovala 1980. godine kao znanstveno i industrijsko područje kao lokalnu verziju silikonske doline. U svom početnom razdoblju kompanija je proizvodila chipsete za Intel 80486 procesore i konkurentske proizvode AMD-a i Cyrixa.

Socket 7 (i Super Socket 7)

Izlaskom na tržište procesora Pentium II, Intel je ubrzo prestao s proizvodnjom chipseta za Socket 7 što je stvorilo tržišnu nišu koju iskorištavaju SiS i VIA svojim chipsetima za AMD K6 i Cyrix MII procesore. Chipseti koje izdaje SiS za ovaj socket su:

• SiS 5596
• SiS 5598
• SiS 530
• SiS 540

Socket 370 i Slot 1

Bez obzira na podršku za od Intela omraženi Socket 7, SiS dobiva od njega licencu za proizvodnju chipseta koji će biti rabljeni za Pentium II i Celeron procesore. Oni su:

• SiS 600/SiS 5595
• SiS 620/SiS 5595
• SiS 630/730 - s ugrađenom Direct X7 grafičkom karticom (1999)
• SiS 633
• SiS 635

Socket 478

Prvobitno je Intel je dao dopuštenje samo tvrtkama Uli i SiS za proizvodnju chipsete za ovaj Pentium 4 socket:

• SiS 640 (IGP)
• SiS 645
• SiS 645DX
• SiS 648
• SiS 648FX
• SiS 650 (IGP)
• SiS 651 (IGP)
• SiS 652 (IGP)
• SiS 655
• SiS 655FX
• SiS 655TX
• SiS 661FX
• SiS 661GX
• SiS R658 (Rambus)

Slot A

Na osnovu licence za AMD procesore SiS proizvodi ove chipsete:

• SiS 630/730
• SiS 733
• SiS 735
• SiS 740/SiS 961
• SiS 741/SiS 964
• SiS 745
• SiS 746

Socket 775

Chipseti za procesore Pentium 4 i Core2Duo:

• SiS 649
• SiS 655 (AGP chipset)
• SiS 656
• SiS 661
• SiS 662 (IGP)
• SiS 671
• SiS 672

Socket 940, 754

Chipseti za AMDove procesore Athlon 64 i Duron:

• SiS 755/SiS 964
• SiS 760/SiS 964

Socket 939, AM2

Chipseti za AMDove procesore Athlon 64.

• SiS 756/SiS 965L

Integrirane grafičke kartice

• SiS 6326
• SiS 300
• SiS 300
• SiS 305
• SiS 315
• SiS 320
• SiS 326
• SiS 330
• SiS 340
• SiS 360
• SiSM672FX
• SiS671
• SiS671FX
• SiS671DX
• SiSM671MX
• SiS968
• SiS 746FX
• SiS 748

Sadašnjost

Slično kao i VIA SiS je pokušao krajem 20. stoljeća ući na tržište proizvođača procesora svojom kupovinom propale kompanije Rise Technology i njenog procesora mP6, ali taj pokušaj završava potpunim neuspjehom.

Osim Xbox 360 danas se još SiS chipseti rabe u proizvodnji najjeftinijih laptopa tipa Končar Nela.(koji više nije u proizvodnji), Lenovo i dr., ali premda je zadnji novi chipset izdan 2007 godine., tvrtka je praktički otišla u povijest.

Povezani članci

• Intel
• AMD
• VIA Technologies

Izvori

Bayerische Motoren Werke AG (skraćeno BMW) njemački je proizvođač automobila, motorkotača i bicikala sa sjedištem u Münchenu.

Tvrtku je 7. ožujka 1916. u Münchenu osnovao Karl Friedrich Rapp kao Bayerische Flugzeugwerke (BFW) (Bavarska tvornica aviona), koja je 21. srpnja 1917. godine preimenovana u Bayerische Motoren Werke (BMW GmbH) (Bavarska tvornica motora), da bi dva mjeseca prije kraja Prvog svjetskog rata postala dioničko društvo. Tvrtka u svojem vlasništvu ima i britanske tvrtke MINI (od 1994. godine, kupnjom tvrtke British Rover Group) i Rolls-Royce Motor Cars (od 1998. godine). Godine 2000. uprava tvrtke je odlučila prodati robne marke Rover i MG za iznos od 10 britanskih funta^{[nedostaje izvor]}. Land Rover prodan je ubrzo nakon toga, ali je BMW donio odluku da zadrži robnu marku MINI.

Moto kompanije na engleskom jeziku je "The Ultimate Driving Machine", dok je izvorni njemački slogan "Freude am Fahren".

Jedan od trojice ljudi zaslužnih za osnivanje tvrtke i prvi generalni direktor (1922. do 1942.) bio je Franz Josef Popp.

BMW i

BMW je 2011. godine službeno predstavio podmarku "BMW i" koja će proizvoditi automobile niske emisije štetnih plinova.

Dizajnerski izričaj

BMW je poznat po svojim duplim "bubrezima" na prednjoj masci koji su u početku bili uski a u modernim automobilima široki, zatim je tu Hofmeister kink - poznati završetak stražnjeg prozora na C dijelu karoserije prvi put prikazan 1961. godine na BMW 3200 CS modelu. Straga su poznata svjetla u obliku slova L. Dizajn u unutrašnjosti je poznat po kokpitu usmjerenom prema vozaču koji je debitirao na prvoj generaciji serije 5, i danas ga BMW naziva : "BMW's traditional driver-oriented cockpit".

Mjesta proizvodnje

Njemačka

• München
• Berlin
• Dingolfing
• Landshut
• Regensburg
• Wackersdorf
• Eisenach
• Leipzig

Južna Afrika

• Rossslyn

Austrija

• Steyr

Engleska

• Hams Hall
• Swindon
• Oxford

SAD

• Spartanburg

Kina

• Shenyang

Aktualni modeli

• Serija 1
• Serija 2
• Serija 3
• BMW serije 4
• Serija 5
• Serija 5 Gran Turismo
• Serija 6
• Serija 7
• BMW serije 8
• X1
• X3
• X4
• X5
• X6
• BMW X7
• Z4
• M

Prethodni modeli

• BMW M1
• BMW Z1
• BMW Z3
• BMW Z8
• BMW 507
• BMW 635CSi

Koncepti

BMW koncepti osim dizajna donose mnoga revolucionarna tehnološka rješenja poput iDrive sustava i drugih.

Motori

BMW je poznat po svojim rednim 6 motorima, do 2006. godine BMW je pretežno radio atmosferske motore no zbog ekoloških normi i potrošnje sve više prelazi na turbo motore. Zanimljivo je da je BMW od osnutka napravio samo 1 V10 motor.

BMW motorsport

BMW je sudjelovao i sudjeluje u raznim motorsport natjecanjima. Prije Drugog svjetskog rata BMW-ovi motorkotači su bili uspješni u Isle of Man TT natjecanju. BMW je sudjelovao i u Formuli 1, Formuli 2, raznim auto utrkama. Trenutno je BMW aktivan u sljedećim natjecanjima: ALMS, WTCC, raznim 24 sata natjecanjima, Superbike svjetsko prvenstvo a 2012. godine BMW će se vratiti u Deutsche Tourenwagen Masters. BMW M6 se natjecao u Rolex Sports Car Series natjecanju.

AUTOMOBILI

BMW M3 GT se natječe u ALMS natjecanju, teži 1245 kg a 4 litreni V8 motor jednak standardnome BMW M3 modelu razvija 500 ks, crvena linija je na 8750 okretaja u minuti.
BMW Z4 GT3 je predstavljen u ožujku 2010. godine i sudjeluje u raznim natjecanjima. Teži oko 1200 kilograma, motor je preuzet iz BMW M3 GTS modela, V8 4,4 litre razvija oko 500 ks. Cijena ovog automobila je 298.000 eura bez poreza.
BMW M3 GT4 je trkaća inačica serijskog M3, trkaća inačica teži 1430 kg, razvija oko 420 ks, mjenjač je ručni s 6 stupnjeva preuzet iz serijskog modela. Cijena ovog automobila je 123.500 eura bez poreza.
BMW 320 TC se natječe u WTCC natjecanju od 2006. godine. Posljednja inačica koja je konstruktirana za Super2000 pravila natjecanja ima 1,6 litreni redni 4 motor s direktnim ubrizgavanjem. Mjenjač je sekvencijalni s 6 stupnjeva, kojem se može mijenjati prijenosni omjer ovisno o stazi. Snaga motora je 310 ks a okretni moment iznosi 420 Nm. Težina je 1170 kg a kapacitet spremnika goriva je oko 45 litara što je dvostruko manje u odnosu na gore navedene modele kojima je spremnik oko 100 litara.

MOTORI

S1000RR motor je BMW Motorrad ekskluzivno napravio za Superbike natjecanje. Predstavljen je 2008. godine a od 2009. godine je na tržištu zbog homologacije. Redni 4 motor od 999 kubičnih centimetara ima 193 ks a cijeli motor teži 183 kilograma.

BMW je napravio 1 primjerak S1000RR modela olakšanog karbonskim vlakima a snagu motora su tuniranjem ispuha povećali na 210 ks.

Trenutno BMW opskrbljuje Moto GP natjecanje sa safety car automobilima.
BMW X1
X1 je liječnički auto, pokreće ga redni 6 benzinski motor obujma 3 litre s 258 ks, do 100 km/h stiže za 6,8 sekundi.
BMW 5 Gran Turismo
5 GT je safety car u 550i inačici što znači da ga pokreće 4,4 litreni twin-turbo V8 s 407 ks. Do 100 km/h stiže za 5,5 sekundi. .
BMW M5 Touring
M5 karavan je izabran zbog velikog prtljažnika i maksimalnog opterećenja prikolice od 1800 kg. Cijeli auto je jednak serijskome, odnosno V10 obujma 5 litara snage 507 ks je "ispod haube" a do 100 km/h poput serijskog stiže za 4,8 sekundi.
BMW M3 Sedan
Limuzinska inačica M3 također je u BMW safety cars modelima, 4,9 sekundi do 100 km/h omogućuje 4 L V8 420 ks motor.
BMW M6 Coupe
M6 u limitiranom Competition Edition izdanju se u Moto GP natjecanju koristi od 2005. godine. Razlika od standardnog M6 je modificirana šasija, double-spoke 167 M felge i maksimalna brzina preko 300 km/h. Motor je standardni 5 L V10 s 507 ks.
BMW X6M
X6 M je predstavljen 2007. godine u Moto GP natjecanju, prije svog službenog komercijalnog predstavljanja. Motor je jednak standardnom X6 M, V8 4,4 litre s 555 ks. Maksimalna brzina je 275 km/h a ubrzanje do 100 km/h je 4,7 s.

BMW-ovo groblje

Jako zanimljiva stvar u svijetu BMW-a jest groblje. Radi se o mjestu zatvorenome za javnost gdje se otpremaju modeli koji nisu doživjeli serijsku proizvodnju.
Jedna od najvećih tajni je BMW M8 model, jedni fanatici su vjerovali da je proizveden 1 prototip koji se čuva u groblju što se pokazalo istinitim, dok su drugi bili sigurni da M8 nikad nije postojao. Skoro 20 godina nakon što je M8 skriven od javnosti BMW ga je predstavio u svome muzeju. Motor je V12, nastao je iz M70 motora, obujam i snaga nisu objavljeni. Ono što je poznato jest ručni mjenjač sa 6 stupnjeva prijenosa, stražnji pogon, olakšan je cijeli automobil, kotači su 17 inčni, straga dimenzija 285/40 ZR17.
Krajem 2010. godine BMW je javnosti predstavio još jednu tajnu, M5 E34 model u kabriolet inačici, zbog mogućeg pada prodaje serije 3 kabriolet, M5 u kabriolet izdanju nikad nije dospio na tržište. 1998. godine je došao novi E39 M5, s obzirom na to da je prošla generacija imala karavansku inačicu svi su očekivali jednaku stvar i s E39 modelom. No BMW nikad nije serijski proizveo karavan M5 E39 zbog tržišta.
Ostali modeli na groblju su BMW serije 3 E36 kompakt u M inačici predstavljen 1995. godine u Frankfurtu. Motor i ostale tehničke stvari su jednake serijskim modelima, proizveden je jedan primjerak
BMW je 1987. godine počeo tajni projekt, motor iz 750i/Li modela su nadogradili na 16 cilindara, serija 7 koju su imali na raspolaganju je bila zlatne boje i projekt je nazvan Goldfish. Baziran na M70 V12 motoru i obujma 6,7 litara razvijao je snagu od 408 ks. Mjenjač je ručni 6 brzinski iz serije 8. 0–100 km/h je trajalo 6 sekundi a maksimalna brzina je preko 280 km/h. S obzirom na sigurnosne mjere, potrošnju te vremena i novca potrebnog za serijsku proizvodnju V16 nikad nije zaživio. Seriju 7 s V16 motorom novinari su nazvali BMW-ov 767.

Izvori

Vanjske poveznice

• BMW Hrvatska
• BMW-Hrvatska.com  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. travnja 2017. (Wayback Machine)
• BMW Klub Hrvatska  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. rujna 2015. (Wayback Machine)
• BMW Njemačka (njem.)
• BMW Internacionalna web prezentacija
• BMW Bicikli^{[neaktivna poveznica]} (njem.)
• MINI Njemačka (njem.)
• MINI Internacionalna web prezentacija
• Rolls-Royce oficijelna web prezentacija (engl.)

Megaman (poznati kao Rockman (ロックマン Rockkuman) u Japanu) je Capcomov serijal videoigara, u kojemu je obično u glavnoj ulozi lik Mega Man. Postoji preko 50 Capcom naslova s nazivom Mega Man što ga čini Capcomovom najvećom franšizom. Mega Man igre počele su 1987. s prvom Mega Man igrom na Nintendo Entertainment Systemu. Taj serijal poznat je kao Mega Man Classic serijal nakon koga su uslijedili nekoliko ostalih serijala. Ovo su glavni Mega Man serijali zajedno s godinom kada su započeli:

• Mega Man (Rockman) (1987.)
• Mega Man X (Rockman X) (1993.)
• Mega Man Legends (Rockman DASH) (1997.)
• Mega Man Battle Network (Rockman EXE) (1997.)
• Mega Man Zero (Rockman Zero) (2002.)
• Mega Man ZX (Rockman ZX) (2006.)
• Mega Man Star Force (Ryusei no Rockman, dosl. "Zvijezda Padalica Rockman")

Pozadina

Lik Mega Man stvorio je Keiji Inafune 1987. godine pri Capcomu u Japanu kao protagonist novog stila platformskih igara.

U priči originalnog serijala Mega (Rock) je robot stvoren kao laboratorijski asistent za znanstvenika Dr. Thomasa Lighta; nakon izdaje Dr. Wilya, Mega je promijenjen u borbenog robota da obrani svijet od Wilyievih nasilnih robotskih prijetnji te stoga postaje Mega Man (Rockman u japanskom originalu). Iako sve Mega Man igre imaju jedinstvene priče, okružje i likove, one dijele nekoliko zajedničkih značajki koje su stvorile seriju u jednu od najkonzistentnijih u povijesti videoigara. Do 1997. sve Mega Man igre su bile side scrolling igre s 2D nivoima nalik labirintima. Lik kontroliran od igrača bio je Mega Man koji se morao boriti kroz te nivoe koristeći Mega Buster top (tako nazvan u Mega Manu 4) priključen na njegovu ruku da puca na robotska čudovišta koja su prisutna u njegovom okružju. Nakon pobjeđivanja Glavnog Robota, šefa nivoa, Mega Man bi dobio sposobnost da koristi oružje tog Glavnog Robota. Svaki Glavni Robot bio je oblikovan prema određenom elementu ili predmetu npr. Cut Man, Guts Man, Ice Man, Bomb Man, Fire Man, Elec Man, Oil Man, Time Man, Metal Man, Air Man, Bubble Man, itd.

Oružje koje bio dobio Mega Man bi zauzvrat podijelilo taj element s njim nakon što bi pobijedio odgovarajućeg Glavnog Robota. Općenito razine se mogu završiti u bilo kojem redoslijedu i kao rezultat toga određivanje strateški najbolje upotrebe različitih oružja u različitim nivoima je jedna od najboljih osobina serijala. Neprijatelji bi imali najmanje jednu slabost od određenih oružja: na primjer, oružje Ice Mana je moćno protiv Fire Mana. To stvara preferirani redoslijed završavanja razina. Nakon što je svih 8 šefova pobijeđeno, Mega može putovati u Wilyev dvorac i nakon borbe s klonovima 8 šefova suočava se s Wilyem koji je obično u svojem letećem tanjuru.

Svaki serijal ima drugačiji pristup toj osnovnoj formuli. U Mega Man X serijalu likovi rastu u sposobnostima i moći kako igra napreduje; u Mega Man Zero serijalu oružja se više ne kopiraju, ali sposobnosti i poboljšanja se mogu sakupljati tijekom razina. Mega Man Legends dovodi igru u 3D a po žanru je akcijska avantura s role-playing game elementima a Mega Man Battle Network je akcijski RPG. Iako svaki serijal se igra drugačije njihovi korijeni u klasičnom Mega Man serijalu su nemogući da se ne prepoznaju.

Vremenski slijed

Vremenski slijed za serijal i njegove spinoffove je djelomično kompliciran. Prema Rockman Perfect Memories, službenoj Capcomovoj knjižici:

• Mega Man Classic se odvija od 200X do 20XX,

Spekulira se da se Mega Man (prva igra) događa u 2008, Mega Man 2 u 2009, a sve igre od Mega Mana 3 od 2010 i dalje. Ovaj argument je utemeljen na knjižici Rockman Perfect Memories koja spominje kako je Dr. Light dobio Nobelovu nagradu 2007. Ali, sve ostalo se temelji na spekulacijama i nagađanjima i do danas nije potvrđeno od strane Capcoma.[1]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. kolovoza 2007. (Wayback Machine)[2]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. kolovoza 2007. (Wayback Machine)

• Mega Man X se događa u 22. stoljeću pri 21XX
• Mega Man Zero je nastavak X serijala, događa se u 22XX, sto godina nakon što je završio X serijal
• Mega Man ZX se odvija približno oko 200 godina poslije serijala Zero
• Mega Man Legends se događa nekoliko tisuća godina poslije serijala ZX ali točno vrijeme je nepoznato.

Rečeno je da se Mega Man Legends serijal odvija u godini 8XXX (deveto tisućljeće) jer DASH u Rockman DASHU znači «Digouter Adventure Story u danima Halcyona".

Mega Man Battle Network ne spada u tu vremensku liniju jer je smješten u alternativni svijet. Tvrdi da je smješten u 200X. Misli se da je zapravo «što ako» prema klasičnom serijalu, u kojemu umjesto robotike, tehnologija je išla na ruku kompjutorskim programima i kiberprostoru. Drugi ljudi misle da se odvija u alternativnoj dimenziji i često se igraju s tom idejom u obožavateljskim spisateljskim radovima gdje spajaju te dvije dimenzije. Još, jedna druga teorija kaže da Battle Network je prednastavak klasičnom serijalu, u kojem Dr. Light stvara Mega Man AI kao anti-virusni program prije nego što ga je utjelovio kao robota. Nadolazeći "Mega Man Star Force" događa se 200 godina nakon Mega Man Battle Networka (stavljeno je u godinu 220X), stoga postoji u alternativnom svijetu.

Kritike

Capcomovo tretiranje Mega Man franšize je bilo kritizirano u različitim razdobljima. Mnogi su optuživali Capcom za muženje serije s neprestanim objavljivanjima spin-offova i sporednih serijala, optužba koja je i podnesena protiv njegove Street Fighter franšize. Mnogi isto misle da cjelokupna kvaliteta serijala je propatila zbog Capcomova inzistiranja za određenim serijalom kada je izvorni razvojni tim već nastavio dalje s ostalim stvarima. Često spominju Mega Man 6 koji je objavljen kada je ekipa Keijija Inafunea već prešla na X serijal. Isto, Mega Man X6 je izdan kada je Keiji Inafune je krenuo raditi na Zero serijalu iako je namjeravao završiti serijal s Mega ManX5. Da se doda ulje na vatru, mnogi obožavatelji su smatrali da je X6 najgori u serijalu, iako kvaliteta serijala se poboljšala nakon izdavanja X7 (ali kritiziran radi drugih razloga).

Capcom je i kritiziran za odustajanje od Legends serijala. Samo dva službena naslova i spin-off kolekcija mini igara su izdana u kasnim devedesetima nakon kojih je Legends zaboravljen. Obožavatelji su bili izrazito iritirani jer Legends je bila prva Mega Man franšiza koja je izdana u 3D-u. Od izdavanja drugog naslova Legends likovi su samo imali cameo u ostalim serijalima i jedina izdavanja su bila konverzije prvog dijela za Nintendo 64 i računalo. Capcom nikada nije dao službene razloge za prekid Legends serijala, ali jedan razlog bi mogao biti uspjeh X serijala na Playstationu, koji je motivirao tvrtku da se usredotoči na njega. U nedavnom intervjuu Keiji Inafune je izrazio da ne misli da je voljan rizika potrošiti 15 000 000 $ (trošak izrade MML3) te je rekao u šali da ako bi mu bogati čovjek dobacio novac sigurno bi napravio novi nastavak.

Jedna velika mrlja je tretiranje franšize izvan Japana. Mnogi obožavatelji se žale da Capcome konvertira naslove vrlo loše za sjeverno američko tržište s nepotrebnim promjenama imena, lošim prijevodima dijaloga, općenito radeći igre prihvatljivije za mlađu publiku i u zadnje vrijeme izbacujući neke element igre (Mega Man Battle Network 6). Usto, europske verzije igre često dobivaju ružan dizajn pakiranja i čak promijenjene logotipove (unatoč zajedničkih imena naslova sa sjeverno američkog tržišta). Jedna druge velika mrlja je između Capcoma i europskih obožavatelja koji se osjećaju zanemareno naročito glede izdavanja Mega Man i Mega Man X Anniversary Collection naslova koji, bez znanih razloga, su ekskluzivni naslovi za tržište Sjeverne Amerike. Europski obožavatelji općenito su iziritirani manjkom Mega Man naslova na njihovom tržištu.

Izvori

Vanjske poveznice

• Mega Man službena stranica Capcoma
• Povijest "Mega Mana" pri GameSpotsu
• The Mega Man Knowledge-base: The Mega Man Wiki — Wiki posvećen Mega Manu

NGC 147 je galaksija u zviježđu Kasiopeja.

Izvori

Vanjske poveznice

• SEDS: NGC 0147

PlayStation Vita (poznata kao i PS Vita) prijenosna je igraća konzola koju je razvio Sony. Nasljednica je PlayStation Portable serije prijenosnih igraćih konzola. Najavljena je na PlayStation Meeting-u 27. siječnja 2011. godine pod kodnim nazivom PlayStation Next Generation Portable (NGP). Izdana je 17. prosinca 2011. u Japanu, nakon čega je 15. veljače 2012. izdana u Sjevernoj Americi i od 22. veljače 2012. u ostalim dijelovima svijeta.

Hardver

Za razliku od PSP-a, PlayStation Vita ima 5 inčni zaslon osjetljiv na dodir. Igre za PSP koje dolaze na UMD diskovima nisu kompatibilne s PS Vitom zbog nepostojanja utora za UMD diskove.

PS Vita PCH-1000 dolazi u dvije varijante - varijanta s WiFi-em i skuplja varijanta s 3G-om i WiFi-em. Te dvije varijante se razlikuju, osim u dostupnim načinima povezivanja, i po tome što 3G + WiFi model ima i GPS.

Do sada su izašla dva modela PS Vite - PCH-1000 i PCH-2000 (Slim). PCH-2000 u odnosu na PCH-1000 donosi LCD umjesto OLED zaslona što je godilo bateriji koja sada traje jedan sat duže. Slim model (PCH-2000) 20% je tanji i 15% lakši od svojeg prethodnika. Također, nestandardni priključak za punjač na modelu PCH-1000 zamijenjen je standardnim priključkom micro USB (Tip B) na modelu PCH-2000.

Game Card

UMD diskove korištene u PSP-u zamijenila je PS Vita Game Card kartica na kojoj se isporučaju igre i različit softver. Veličinom i oblikom vrlo je slična SD karticama. Od 5 do 10% ukupnog kapaciteta kartice rezervirano je za ispravke pogrešaka i spremanje napretka u igrama.

Memorijska kartica

PS Vita ne podržava microSD memorijske kartice nego koristi posebne PS Vita memorijske kartice dostupne u kapacitetima od 4, 8, 16, 32 i 64 gigabajta.

Od ažuriranja 3.10 moguće je spremiti do 500 aplikacija i igara na jednu PS Vita memorijsku karticu.

Specifikacije

Raspored tipki

PCH-1000

PCH-2000

PCH-2000 ima isti raspored tipki s manjim razlikama u priključcima. Priključak za dodatke (na slici Accessories) na vrhu uređaja je uklonjen, a nestandardni priključak za punjač na dnu je zamijenjen microUSB tip B priključkom. Touchpad na stražnjoj strani je uži.

PlayStation TV

PlayStation TV ne-prijenosna je varijanta PlayStation Vite. Konzola ne posjeduje ekran nego se HDMI kablom spaja na vanjski ekran ili TV. Isprva je bila dostupna samo u Japanu i nekoliko azijskih država pod nazivom PlayStation Vita TV. U Europi je dostupna od 14. studenog 2014.

Softver

Za razliku od PSP-a i PS3-a, PS Vita ne koristi XrossMediaBar grafičko sučelje nego LiveArea sučelje prilagođeno ekranima osjetljivim na dodir. LiveArea dolazi s različitim društvenih mogućnostima pomoću PlayStation Networka. Ispočetka, internetski preglednik PS Vite nije podržavao Adobe Flash iako podržava HTML5, JavaScript i kolačiće. PS Vita može se pokrenuti u safe modeu pomoću kojeg korisnik može ažurirati softver i vratiti na starije stanje ako se ne pokrene uspješno. LiveArea omogućuje prikazivanje vlastitih LiveArea prikaza igara i aplikacija u kojima se prikazuju obavijesti, postignuća i slično.

Mogućnosti

Kamere

Oba modela PS Vite sadrže dvije 0.3-megapikselne kamere (prednju i stražnju). Podržavaju rezolucije od 640x480 piksela (60 fps) i 320x240 piksela (120 fps). Omogućuju slikanje i snimanje videozapisa, a potrebne su i u određenim igrama.

Kompatibilnost

PS Vita podržava većinu igara s ranijih PSP modela. Te igre moguće je preuzeti s PlayStation Storea, sekcije PlayStation Networka. Osim PSP igre, PS Vita podržava i PSone Classics, PlayStation minis i PlayStation Mobile igre.

PlayStation 4

PS Vita podržava i upravljanje igrama izvršavanih na PS4 konzolama pri čemu ona prikazuje i dodatne relevantne informacije (slična mogućnost dostupna je i na Wii U konzolama). Sve igre razvijane za PS4 (osim onih koje zahtijevaju dodatke kao što je PlayStation Camera) igrive su na PS Viti pomoću mogućnosti Remote Play.

PlayStation 3

Obje mogućnosti (Remote Play i upravljanje igrama) dostupne su i za PlayStation 3 konzole, iako je broj podržanih igara znatno manji. Vlasnici PS Vita konzola mogu i streamati određene PS3 igre pomoću PlayStation Now servisa.

Ažuriranja softvera za PS Vitu moguće je preuzeti pomoću PlayStation 3 konzole, a moguće je i kopirati multimedijalni sadržaj na i s PS Vite.

Bilješke

1. ^↑a  Četiri milijuna primjeraka prodano je od početka prodaje do siječnja 2013. godine.

Vidi još

• LiveArea
• PlayStation TV
• PlayStation 4
• PlayStation Portable

Izvori

PlayStation TV (skraćeno PS TV), Sonyeva je igraća konzola. Ne-prijenosna je verzija PlayStation Vite. U Japanu i dijelovima Azije poznat je pod nazivom PlayStation Vita TV (skraćeno PS Vita TV).
Prodaja je počela u Japanu 14. studenog 2013., a u Europu je stigao godinu dana kasnije - 14. studenog 2014.

Proizvodnja je stala 29. veljače 2016.

Povijest

Konzola je isprva bila dostupna samo u Japanu i još nekoliko azijskih država. U Japanu je postala dostupna 14. studenog 2013. Početna cijena PlayStation TV-a bila je 9954 japanskih jena (oko 550 kuna), a prodavao se i u paketu s 8 gigabajtnom memorijskom karticom i DualShock 3 kontrolerom za oko ¥15000 (oko 830 kuna). PS TV postao je dostupan u dodanih pet azijskih država i posebnoj upravnoj jedinici Hong Kong 16. siječnja 2014. Na Electronic Entertainment Expou 2014 najavljeno je kako će europska i američka postati dostupne u trećem kvartalu 2014. godine. Konačni datumi dostupnosti konzole najavljeni su na Gamescomu 2014.

Specifikacije

PlayStation TV nema vlastiti zaslon nego se pomoću HDMI kabla spaja na TV ili monitor. PlayStation TV-om se upravlja pomoću DualShock 3 i DualShock 4 kontrolera ili pomoću PS Vite. Podrška za DualShock 4 dodana je ažuriranjem firmwarea 3.10 25. ožujka 2014. PlayStation TV kompatibilan je s raznim naslovima za PlayStation Portable, PlayStation i računalnim igrama. Kompatibilan je s više od 100 PlayStation Vita igara. Pomoću servisa PlayStation Now, moguće je streamati igre za PlayStation 3. PlayStation TV podržava i Remote Play, pa je moguće i streamati igre za PlayStation 4.

Grafičko sučelje PlayStation TV-a jest LiveArea kojeg koristi i PlayStation Vita.

Vidi još

• PlayStation Portable
• PlayStation Vita
• PlayStation 4
• LiveArea

Izvori

Francuska zajednica u Belgiji (Communauté française de Belgique) je savezni entitet u Belgiji, koji je jedan od tri zajednice ove zemlje. U nekim dokumentima ova zajednica se naziva i Zajednica Valonija-Bruxelles (Communauté Wallonie-Bruxelles). Ovaj drugi naziv koristi se kako bi se izbjegla zabuna i miješanje pojma sa zajednicom Francuza koji žive u Belgiji, te kako bi se istakla dva područja u kojima živi frankofono stanovništvo u Belgiji.

Opis

Francuska zajednica se ne može definirati kao točno određeno područje koje okuplja određenu skupinu ljudi, nego više kao institucija koja brine za interese frankofonih građana Belgije.

Kad bi se općenito definiralo stanovništvo ove zajednice, ono bi obuhvaćalo oko:

• 3,3 milijuna Valonaca (najveći dio stanovništva Valonije, uz izuzetak germanofonog stanovništva koje čini oko 70 tisuća osoba na istoku Valonije).
• 0,9 milijuna frankofonih stanovnika Bruxellesa (od ukupno oko milijuna stanovnika Bruxellesa).

Ukupno je u Belgiji oko 4,2 milijuna stanovnika frankfono, od toga 80 % živi u Valoniji, a oko 20 % u Briselskoj regiji.

U ove brojke nisu uključeni frankofoni stanovnici u Flandriji, čiji se broj procjenjuje na između 150.000 i 300.000 stanovnika.

Općenito se može reći da Francuska zajednica u Belgiji okuplja oko 41 % stanovništva ove države, dok ostatak čini Flamanska zajednica, te jednim malim dijelom i Njemačka zajednica.

Politika

Bruxelles je sjedište parlamenta i vlade Francuske zajednice. Zakonodavnu vlast vrši parlament, dok izvršnu čini vlada.

Zakonodavna vlast

Parlament se sastoji od 94 zastupnika, od čega 75 dolaze iz valonskog parlamenta, a 19 iz parlamenta Regije glavnoga grada Bruxellesa).

Stranke u parlamentu Francuske zajednice (2004. – 2009.)

Stranke na vlasti označene su točkom (•)

Izvršna vlast

Vladu ne izabire parlament, nego nju formira koalicija stvorena nakon regionalnih izbora. Najmanje jedan član mora biti iz Regije glavnoga grada Bruxellesa.

Trenutnu vladu čine:

• Rudy Demotte PS, ministar predsjednik (premijer)
• Marie-Dominique Simonet CDH, potpredsjednica, ministrica visokog obrazovanja, znanstvenog istraživanja i međunarodnih odnosa.
• Michel Daerden PS, potpredsjednik i ministar za proračun, sport i javne službe
• Christian Dupont PS, ministar obveznog obrazovanja
• Fadila Laanan PS, ministrica kulture
• Catherine Fonck CDH, ministrica za zdravstvo, djecu i pomoć mladeži
• Marc Tarabella PS), ministar za mladež.

Jezici

Od 1990., Francuska zajednica priznaje lokalne regionalne jezike kao izvorne. To su romanski jezici (šampanjski, lorenski, pikardski i valonski), te germanski jezici (frankonski, limburški, luksemburški, brabantski i briselski).

Vanjske poveznice

• (fr.)Službena stranica Francuske zajednice
• (fr.)Službena stranica parlamenta Francuske zajednice  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. siječnja 2012. (Wayback Machine)
• (fr.)Službena stranica vlade Francuske zajednice