Žabnjaci (latinski: Ranunculus), veliki biljni rod iz porodice žabnjakovki i reda žabnjakolike koji su prema rodu i dobili ime. Opisao ga je Linnaeus još 1750-ih godina.

Žabnjaci su trajnice, uglavnom otrovne biljke koje rastu po vlažnim livadama i pašnjacima, te srodne također otrovnoj kaljužnici (Caltha), šumarici (Anemone), kukurijeku (Helleborus) i drugima. Ime dolazi od latinskog “rana” = žaba, možda upravo zato što vole vlažna staništa.

Gotovo sve vrste imaju žuti cvijet, a čitav rod u Hrvatskoj je zaštićen, neke od njih i strogo zaštićene.

Vrste

Na popisu se nalazi preko 1680 priznatih vrsta:

Vidi Popis vrsta roda Ranunculus

Sinonimi

• Aphanostemma A.St.-Hil.; Fl. Bras. Merid. 1: 12 (1824)
• Aspidophyllum Ulbr.; Notizbl. Bot. Gart. Berlin-Dahlem 8: 268 (1922)
• Batrachium (DC.) Gray; Nat. Arr. Brit. Pl. 2: 720 (1821)
• Buschia Ovcz.; Bot. Zhurn. (Moscow & Leningrad) 25: 339 (1940)
• Casalea A.St.-Hil.; Fl. Bras. Merid. 1: 8. t. 1 (1825)
• Cynomorbium Opiz; Fl. Caslav. 3: 255 (1804)
• Cyprianthe Spach; Hist. Nat. Vég. 7: 220 (1838)
• Flammula (Webb ex Spach) Fourr.; Ann. Soc. Linn. Lyon, n. s. 16: 324 (1868)
• Gampsoceras Steven; Bull. Soc. Imp. Naturalistes Moscou 25(I): 541 (1852)
• Glossophyllum Fourr.; Ann. Soc. Linn. Lyon, n. s. 16: 325 (1868)
• Hecatonia Lour.; Fl. Cochinch.: 302 (1790)
• Hericinia Fourr.; Ann. Soc. Linn. Lyon, n. s. 16: 325 (1868)
• Ionosmanthus Jord. & Fourr.; Icon. Fl. Eur. 2: 13 (1869)
• Kumlienia Greene; Bull. Calif. Acad. Sci. 1: 337 (1885)
• Leuconoe Fourr.; Ann. Soc. Linn. Lyon, n. s. 16: 323 (1868)
• Notophilus Fourr.; Ann. Soc. Linn. Lyon, N. S. 16: 325 (1868)
• Pachyloma Spach; Hist. Nat. Vég. 7: 194 (1838)
• Pfundia Opiz; Seznam, 73 (1852)
• Ranula Fourr.; Ann. Soc. Linn. Lyon, N. S. 16: 324 (1868)
• Ranunculastrum Heist. ex Fabr.; Enum. Meth. Pl., ed. 2, 272 (1763)
• Rhopalopodium Ulbr.; Notizbl. Bot. Gart. Berlin-Dahlem 8: 253 (1922)
• Scotanum Adans.; Fam. Pl. 2: 459 (1763)
• Stylurus Raf.; Fl. Ludov.: 27 (1817)
• Thora Hill; Brit. Herb.: 29 (1756)
• Xerodera Fourr.; Ann. Soc. Linn. Lyon, n. s. 16: 324 (1868)
• Xiphocoma Steven; Bull. Soc. Imp. Naturalistes Moscou 21: II. 270, in textu (1848), et 25: I. 537. t. 7 (1852)

Izvori

Gorski žabnjak (žabnjak jadićolistni, babica, lat. Ranunculus aconitifolius), biljna vrsta iz roda žabnjaka, porodica žabnjakovke. Trajnica raširena je po Europi, uključujući i Hrvatsku.

Sinonimi

• Hecatonia aconitifolia (L.) Schur
• Ranula aconitifolia (L.) Fourr.
• Ranunculus argenteus E. H. L. Krause
• Ranunculus caballeroi Losa & P. Monts.
• Ranunculus dealbatus Lapeyr.
• Ranunculus heterophyllus Lapeyr.
• Ranunculus lobatus Moench
• Ranunculus medius Bernh.
• Ranunculus multiflorus Dulac
• Ranunculus palmatus (Clairv.)

Izvori

Ranunculoideae, biljna potporodica, dio porodice žabnjakovki. Sastoji se od najmanje 5 tribusa unutar kojih se istče rod žabnjak.

Tribusi

1. Tribus Nigelleae Langl. ex M. Tamura
2. Tribus Aconiteae Horan.
3. Tribus Anemoneae DC.
4. Tribus Ranunculeae DC.
5. Tribus Helleboreae DC.

Izvori

Žabnjačka kornjašica (Žabnjačka kornjačnica, lat. Baldellia ranunculoides), biljna vrsta iz porodice žabočunovki (Alismataceae), nekada klasificirana rodu žabočun (Alisma), a danas u rod kornjašica ili baldelija.

To je močvarna ili vodena trajnica raširena uz atlantsku i baltičku obalu zapadne, sjeverne Europe, te u Mediteranu (ukjljučujući Tursku i sjevernu Afriku). Stabljika je uspravna i izraste do 10 cm iznad površine vode. Svaka stabljika ima jednu ili dvije štitaste cvati s do pet cvjetova svaki, a često samo jedan s tri latice. U vrijeme kada ne cvate lako ga se može zamijeniti s vrstom Ranunculus flammula (vatreni ili močvarni žabnjak).

U Hrvatskoj je strogo zaštićena.

Postoje dvije podvrste:

1. Baldellia ranunculoides var. ranunculoides
2. Baldellia ranunculoides var. tangerina (Pau) J.Rocha, Crespí, García-Barriuso, R.Almeida

Sinonimi

• Alisma ranunculoides L.
• Echinodorus ranunculoides (L.) Engelm.
• Sagittaria ranunculodes (L.) Kuntze, nom. illeg.

Izvori

Žabnjakovke (žabnjače; Ranunculaceae), biljna porodica iz reda žabnjakolike koja svoje ime dobiva po najvažnijem rodu, žabnjacima (Ranunculus) s ukupno 413 zasada priznatih vrsta. Ime dolazi od latinskog rānunculus "mala žaba, žabica", od rāna "žaba". Ostali važniji rodovi su Delphinium (457), Thalictrum (157), Clematis (373), i Aconitum (337). Broj vrsta koje još nisu prinate iz nekih razloga, znatno je veći.

Žabnjakovke mogu biti jednogodišnje biljke ili trajnice. Rastu po livadama i pašnjacima, često puta su otrovne i za ljude i za životinje, otrov protoanemonin. Među njima postoje i ljekovite vrste, a neke su i ukrasne.

Opis

Ranunculaceae su porodica koja obuhvaća oko 2252 vrste u 62 roda cvjetnica, uglavnom ljekovitog bilja, koje su široko rasprostranjene u svim umjerenim i suptropskim regijama. U tropima se uglavnom javljaju na visokim nadmorskim visinama.

Listovi su obično naizmjenični i bez peteljki, a mogu biti jednostavni ili jako razdijeljeni, često s ovojnom bazom. Cvjetovi obično imaju dva do pet slobodnih čašica i mogu biti radijalno simetrični ili nepravilni. Latice su slobodne i ponekad brojne, ali obično ih ima pet ili manje. Muški i ženski dio (prašnici i tučkovi) obično su brojni i uvijek su odvojeni jedan od drugog.

Popis potporodica i rodova

Izvori

Vanjske poveznice

Žabnjakolike (lat. Ranunculales), biljni red od sedam porodica u razredu Magnoliopsida. Ime dobiva po rodu žabnjaka ili Ranunculus i porodici Ranunculaceae (žabnjakovke). Jedini je u nadredu Ranunculanae. Ostale porodce koje su tu zastupljene su Berberidaceae Juss., Circaeasteraceae Kuntze ex Hutch., Eupteleaceae Van Tiegh., Lardizabalaceae Decne, Menispermaceae Juss. i Papaveraceae Juss..

Nedavno otkriveni fosil (star 125 milijuna godina) nazvan od znanstvenika Leefructus mirus čini se za sada da je najstariji poznati predstavnik ove porodice

Opis

Ranunculales, ili žabnjakolike red su cvjetnica, koji sadrži 7 porodica, gotovo 164 roda i oko 2830 vrsta. Članovi reda kreću se od jednogodišnjih i višegodišnjih biljaka do zeljastih ili drvenastih loza, grmova i, u nekoliko slučajeva, drveća. Uključuju mnoge ukrasne biljke koje se uzgajaju u vrtovima diljem svijeta. Općenito su prisutni različiti alkaloidi, neki prilično štetni za ljude ili stoku. Porodice u redu su Berberidaceae, Circaeasteraceae, Eupteleaceae, Lardizabalaceae, Menispermaceae, Papaveraceae i Ranunculaceae.

Zajedno s Buxales, Proteales, Trochodendrales i Sabiaceae, Ranunculales je dio skupine porodica i redova poznatih kao periferni eudikoti. Jedna od glavnih karakteristika koja razlikuje ove porodice i druge eudikote od monokotiledona (vrsta s jednim embrionalnim listom u sjemenu) i bazalnih angiospermi je pelud, koja obično ima tri otvora (colpi) umjesto jednog. Nedostaju im i eterična ulja, koja karakteriziraju mnoge redove među bazalnim cvjetnicama. U Ranunculales, čini se da su se latice razvile iz staminodija (sterilnih prašnika), a ne iz brakteja (cvjetnih listova), a karpele nisu srasle u većini članova reda.

Ranunculaceae ili porodica žabnjakovki najveća je porodica u redu, s 52 roda i oko 1500 vrsta. Većina vrsta u porodici su zeljaste biljke, neke su vodene, a nekoliko su niski grmovi ili loze (Clematis). Mnoga dobro poznata samonikla i uzgojena cvijeća u umjerenom pojasu pripadaju ovoj skupini. Široko su rasprostranjeni ranunculusi sa svojim jarko žutim cvjetovima; Caltha (kaljužnica, također poznat kao “cowslips” u Sjedinjenim Državama i kao “kingcups” u Engleskoj) raste na vlažnim mjestima s obje strane Atlantskog oceana; i Aquilegia (pakujac) su među najljepšim divljim cvijećem Sjeverne Amerike.

Rod Anemone uključuje divlje anemone porijeklom iz sjevernog umjerenog pojasa, kao i kultivirane sorte. Delphinium (veliki kokotić) uključuje jednogodišnje i višegodišnje biljke koje se uzgajaju zbog svojih nevjerojatno upadljivih cvjetova. Helleborus (kukurije4k) uključuje H. niger (velecvjetni kukurijek), južnoeuropsku autohtonu rasu koja se sadi u sjevernim vrtovima za cvjetanje usred zime. Clematis ima više od 300 vrsta u umjerenim regijama, posebno na sjevernoj hemisferi iu tropskim planinama Afrike. Aconitum (jedić) je rod od oko 100 izdržljivih trajnica sjevernih planina; vrste se također nazivaju “wolfsbane” zbog svoje toksičnosti. Konkretno, Aconitum ferox sadrži jedan od najsmrtonosnijih poznatih otrova. Thalictrum (kozlačica) još je jedan široko prepoznatljiv rod s 330 vrsta u sjevernim umjerenim regijama, tropskoj Americi, tropskoj Africi i Južnoj Africi.

Berberidaceae, porodica žutika, s 575 vrsta u 4 roda, uključuje biljke i grmove koji rastu u većini umjerenih dijelova svijeta. Berberis, rod žutike, najveći je rod porodice, s oko 400 vrsta i rasprostranjenošću koja pokriva gotovo cijeli raspon porodice. Mnogi uzgojeni grmovi žutike su zgodni, bodljikavi zimzeleni, sa žutim cvjetovima praćenim crvenim bobicama. Mahonia, rod grmova bez trnja, sastoji se od oko 100 vrsta koje se nalaze od Himalaja do Japana i Sumatre te u Sjevernoj i Srednjoj Americi. Epimedium je vrlo kultivirani rod od 55 vrsta, porijeklom iz Europe, Mediterana i Azije. Podophyllum (svibanjske jabuke) sastoji se od šumskog bilja s lišćem poput suncobrana koje je porijeklom iz istočnih Sjedinjenih Država i područja Himalaja.

Menispermaceae, ili porodica “mjesečevih sjemenki”, sadrži gotovo 75 rodova i 520 vrsta, od kojih su većina drvenaste penjačice u tropskim šumama, iako se neki rodovi protežu u umjerena područja Sjeverne Amerike i Japana. Menispermum canadense i drugi članovi porodice imaju karakteristične sjemenke u obliku polumjeseca. Najvažniji proizvod iz Menispermaceae je kurare (tubokurarin klorid), koji se uglavnom dobiva iz Chondrodendron tomentosum, biljke porijeklom iz Brazila i Perua. Lijek se koristi kao relaksant mišića tijekom operacije.

Lardizabalaceae uključuje drvenaste loze s odvojenim muškim i ženskim cvjetovima, kao što je kultivirana Akebija (“čokoladna loza”). Listovi su složeni (sastavljeni od listića), a sitni cvjetovi u visećim grozdovima. Porodica uključuje 35 vrsta u 8 rodova, uglavnom ograničenih na Kinu i Japan. Međutim, rod Lardizabala javlja se u središnjem Čileu.

Eupteleaceae ima samo jedan rod (Euptelea) s dvije vrste listopadnog drveća porijeklom iz umjerene jugoistočne Azije. Ima jako nazubljene listove i male cvjetove koje oprašuje vjetar bez latica ili čašica i imaju odvojene karpele koje se razvijaju u krilate plodove u obliku diska.

Circaeasteraceae sadrži jedan rod s jednom vrstom porijeklom iz Kine, Nepala i Butana. Circaeaster agrestis je mala zeljasta biljka s dihotomno prošaranim listovima i malim cvjetovima s odvojenim karpelama.

Papaveraceae, ili porodica makova, obuhvaća 200 vrsta u 23 roda (uključujući bivše obitelji Fumariaceae i Pteridophyllaceae). Papaveraceae je uglavnom zeljasta (nedrvenasta) i rasprostranjena je diljem svijeta, prvenstveno u umjerenim regijama. Jarko obojeni lateks je vrlo karakterističan za porodicu, a često uključuje snažne alkaloide. Cvjetovi obično imaju dvije čašice i četiri ili šest latica; oni su pravilni (radijalno simetrični) kod Papavera (rod maka), ali su nepravilni i izbočeni ili tvore vrećice neobičnog izgleda kod Corydalis (šupaljka) i Dicentra (“krvareće srce”). Papaver somniferum (opijumski mak) izvor je opijuma i njegovih derivata: morfija, heroina i kodeina. Plodovi maka su kapsule koje izbacuju sićušne sjemenke poput paprenjaka; sjemenke se često koriste kao začin kolačima i pecivima. Ostale ukrasne biljke uključuju Eschscholzia (zlatni mak, “kalifornijski mak”) i Sanguinaria (krvavi korijen).

Porodice

1. Berberidaceae Juss.
2. Circaeasteraceae Hutch.
3. Eupteleaceae K. Wilh.
4. Lardizabalaceae R. Br.
5. Menispermaceae Juss.
6. Papaveraceae Juss.
7. Pteridophyllaceae Sugiura ex Nakai
8. Ranunculaceae Juss.

Znanstveni sinonimi

• Berberidales Dumortier
• Eupteleales Reveal
• Fumariales Link
• Glaucidiales Reveal
• Helleborales Nakai
• Hydrastidales Takhtajan
• Lardizabalales Loconte
• Menispermales Bromhead
• Nandinales Doweld
• Papaverales Dumortier

Izvori

Obična bukva (europska bukva, fafarikula; lat. Fagus sylvatica) bjelogorično je drvo iz porodice Fagaceae, najrasprostranjenija šumska vrsta drveća u Hrvatskoj.

Rasprostranjenost

Bukva raste na brdskim i planinskim položajima srednje, zapadne te jugoistočne Europe.

U Hrvatskoj je autohtona vrsta drveća. Raste na Macelju, Ivanščici, Medvednici, Papuku, Psunju, Žumberku, u Gorskom kotaru, na Dinari, Velebitu, Bilogori i Kalniku. U Jugoistočnoj se Europi nalazi oko 13 milijuna hektara bukovih šuma.

Iznad pojasa hrastovih šuma pa sve do 1200 m nadmorske visine, ostaje posljednji pojas listopadnog drveća u kojem najvažniju ulogu ima bukva. U nekim krajevima javlja se čak iznad pojasa četinarskih šuma na visinama 1800 – 2000 m. Bukva koja raste na toj visini naziva se pretplaninskom bukvom.

Od kraja posljednjeg ledenog doba, europska bukva se proširila iz nekoliko izoliranih utočišta u Alpama, Karpatima, Dinaridima, Mediteranu i Pirenejima u kratkom razdoblju od nekoliko tisuća godina u procesu koji još uvijek traje. Uspješna ekspanzija na cijelom kontinentu povezana je s prilagodljivošću stabla i tolerancijom na različite klimatske, geografske i fizičke uvjete. Bukove prašume je zajednički naziv za 94 lokaliteta zaštićenih drevnih bukovih šuma u 18 europskih zemalja koje je UNESCO upisao na popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Izgled

Naraste do 40 m visine. Debljina debla može biti i preko 1 m prsnog promjera. Krošnja je široko zaobljena.

Kora debla je siva, glatka i tanka. Pupovi su 2 cm dugi, vretenasti, otklonjeni od izbojka pod kutom od 45°. Srčika izbojka je trobrida. Lišće je eliptično, dugo 8 cm. Rub lista je valovit i fino trepavičasto dlakav. List bukve u mladosti je bogat vitaminom C. Cvjetovi su jednospolni u resastim, glavičastim cvatovima. Muški su u okruglim resama na dugoj stapki, ženski po dva cvijeta u kupuli, koja je obrasla končastim ljuskama.

Kupula ili zajednički ovoj, nastaje bujanjem cvjetne osi. Za cvjetanja kupula je sočna, poslije otvrdne i postane drvenasta, a njeni se listići pretvore u duge bodljike ili ljuske.

Bukva cvjeta iza listanja, u travnju ili svibnju. Muški i ženski cvjetovi su na ovogodišnjim izbojcima.

Po dva su ploda u kupuli, nazvana bukvice. Smeđi su, trokutasti, jestivi u nuždi. Dozrijevaju u rujnu ili početkom listopada, a otpadaju nakon prvih mrazeva u listopadu ili početkom studenoga. U 1 kg plodova ima 3600 do 6800 bukvica. Klijavost je kratkotrajna, oko 6 mjeseci, a iznosi prosječno oko 35 %.

Zrela kupula puca na 4 dijela. Bukvica ima dvije mesnate, bubrežaste supke. Prvi listovi su nasuprotni.

Bukva se oprašuje vjetrom. Punim urodom rađa svake 7. do 12. godine. Počinje imati plodove u starosti od 40 do 50 godina.

Ekološka svojstva

Bukove šume dolaze na svim matičnim supstratima (bazofilni, neutrofilni, acidofilni). Podnosi zasjenu najbolje od listopadnog drveća. Ponik je osjetljiviji na mraz i jako sunce.

Kora je tanka, pa je osjetljiva na naglo osvjetljenje.

Dobro se zakorijenjuje, korijen se odlično prilagođuje uvjetima na terenu, otporna je na vjetrove. Traži svježa tla.

Ljekovitost i jestivost

Bukva spada i u ljekovito bilje. Koristi se kora mladih grana te katran dobiven suhom destilacijom grančica. Sasvim mladi listovi mogu se jesti u sirovom ili prokuhanom stanju. Jestivi su i prženi plodovi iz kojih se može dobiti kvalitetno jestivo ulje (bukvice sadrže oko 36 % ulja).

Fitocenologija (biljne zajednice)

• Šuma bukve s bijelim šašem (As. Carici albae-Fagetum ),
• Šuma bukve s dlakavim šašem (As. Carici pilosae-Fagetum),
• Šuma bukve s lazarkinjom (As. Asperulo odoratae-Fagetum),
• Šuma bukve s bjelkastom bekicom (As. Luzulo-Fagetum),
• Šuma bukve s rebračom (As. Blechno-Fagetum),
• Šuma bukve i širokolisne grašolike (As. Vicio oroboidi-Fagetum),
• Šuma bukve s velikom mrtvom koprivom (As. Lamio orvalae-Fagetum),
• Šuma bukve i crnog graba (As. Ostryo-Fagetum),
• Šuma bukve sa širokolisnim gladcem (As. Laserpitio-Fagetum),
• Primorska bukova šuma s jesenskom šašikom (As. Seslerio autumnalis-Fagetum),
• Šuma bukve s risjem (As. Erico-Fagetum),
• Pretplaninska šuma bukve s planinskim divokozjakom (As. Doronico columnae-Fagetum),
• Pretplaninska šuma bukve i gorskog javora (As. Polysticho lonchitis-Fagetum),
• Pretplaninska šuma bukve s planinskim žabnjakom (As. Ranunculo platanifolii-Fagetum),
• Panonska bukovo-jelova šuma (As.Festuco drymeiae-Abietetum),
• Dinarska bukovo-jelova šuma (As. Omphalodo-Fagetum)

Poveznice

• Karpatske bukove prašume

Izvori

Vanjske poveznice

Popis vrsta roda Ranunculus