Kelly Holmes (Pembury, Kent, 19. travnja 1970.) je umirovljena britanska srednjeprugašica, dvostruka osvajačica zlatne olimpijske medalje.

Vrhunac karijere je Kelly Holmes ostvarila na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine kada je pobijedila u dvije elitne discipline: 800 m i 1500 m. Time je ukupan broj osvojenih olimpijskih medalja povećala na tri, uz broncu s 800 m od četiri godine ranije. Osim tih uspjeha, ima i medalje sa svjetskih i europskih prvenstava, ali samo srebrne i brončane. Nažalost, cijelu su je karijeru mučile ozljede, te često nije mogla postići optimalne rezultate.

Zanimljivosti

U periodu 2001. – 2003. Holmes je dogovorila suradnju sa svojom velikom suparnicom ali i prijateljicom Marijom Mutolom, te se čak preselila u Mozambik gdje su njih dvije odrađivale zajedničke treninge. U profesionalnom sportu to je jedan od rijetkih primjera takve suradnje i prijateljstva dvije velike suparnice i direktne konkurentice.

Jolanda Batagelj (rođena kao: Jolanda Steblovnik, od 2002. nosila prezime Čeplak, Velenje, 12. rujna 1976.), bivša slovenska atletičarka natjecala se u discipli 800 metara. Najveći uspjeh postigla je na Olimpijskim igrama 2004. godine u Ateni kada je osvojila brončanu medalju na 800 metara, tada u fotofinišu od nje su bile bolje Britanka Kelly Holmes i Tunižanka Hasna Benhassi.

Posljednji međunarodni nastup imala je u Celju u rujnu 2010. godine. Udala se 2009. za Andreja Batagelja. U rujnu 2013. rodila je blizanke djevojčice Evelin i Zale.

Doping

26. srpnja 2007. godine, objavljena je vijest da je Jolanda Čeplak pozitivna na dopinškom testu., bila je pozitivna na erythropoietin.

Osobni rekordi

• 800 m dvorana - 1:55,82 SR, Beč, Austrija
• 200 m - 27,04
• 400 m - 54,67 (2000),
• 800 m - 1:55,19 (2002) NR,
• 1000 m - 2:31,66 (2002) DR
• 1.500 m - 4:02,44 (2003) DR
• 1500 m dvorana - 4:05,44 (2002) NR Oregon, SAD
• milja - 4:29,58 (2006) Celje Slovenija
• 3000 m - 9:50,15 (1996)
• 3.000m dvorana - 10:00,59 (1996)
• 21 km - 1:23,55 (1997)

NR - nacionalni rekord; SR - svjetski rekord

Izvor

Vanjske poveznice

• IAAF-ov profil Jolande Čeplak

Sherlock Holmes: Igra sjena (eng. Sherlock Holmes: A Game of Shadows) je britansko-američki akcijski krimi film iz 2011. kojeg je režirao Guy Ritchie, dok produkciju zajednički potpisuju Joel Silver, Lionel Wigram, Susan Downey i Dan Lin. To je nastavak filma Sherlock Holmes iz 2009. temeljen na likovima i pričama koje je napisao Sir Arthur Conan Doyle. Scenarij su napisali Michele i Kieran Mulroney. Robert Downey, Jr. i Jude Law ponavljaju svoje uloge kao Sherlock Holmes i Dr. John Watson, te im se pridružuje Noomi Rapace kao Simza i Jarred Harris kao Profesor Moriarty.

Holmes i Watson udružuju snage kako bi nadmudrili i oborili njihovog najlukavijeg protivnika, profesora Jamesa Moriartyja. Iako pod utjecajem kratke priče Conana Doylea "Posljednji problem" ("The Final Problem"), film prati izvornu priču i nije stroga adaptacija.

Sherlock Holmes: Igra sjena, unatoč s uglavnom mješovitim kritikama, bio je komercijalno uspješan sa zaradom od 545 milijuna dolara.

Radnja

1891., Irene Adler dostavlja paket dr. Hoffmanstahlu; plaća za pismo koje je dostavio. Hoffmanstahl otvori paket, čime pokreće skrivenu bombu koju Holmes spriječi od detoniranja. Holmes uzme pismo i riješi se bombe dok Adlerica i Hoffmanstahl odlaze. Holmes zatim pronađe Hoffmanstahla ubijenog. Irene se sastane s profesorom Moriartyjem kako bi objasnila što se dogodilo, ali Moriarty ju otruje i ubije smatrajući da je podlegla svojim osjećajima za Holmesom.

Holmes (Robert Downey, Jr.) se prvi put službeno susreo s profesorom Moriartyjem (Jared Harris) u njegovom sveučilišnom uredu. Legendarni okršaj dvojice umova bio je okosnica radnje ovog filma. Nakon nekog vremena kasnije, Watson dođe u ulicu 221B Baker, gdje Holmes otkriva da istražuje niz naizgled nepovezanih ubojstava, terorističkih napada i poslovnih akvizicija koje sve vode do toga da je to Moriartyjevo maslo. Holmes se upozna s ciganskom gatarom Simza, primateljicu pisma kojeg je njezin brat Rene napisao, a Holmes uzeo od Adlerice. Holmes porazi ubojicu poslanog da ubije Simzu, ali ona pobjegne prije nego što Holmes ispita. Nakon Watsonove svadbe, Holmes upozna Moriartyja po prvi put. Moriarty obavijesti Holmesa da je ubio Adlericu i ubit će Watsona i Mary ako se Holmesove upadljive smetnje nastave.

Moriartyjevi ljudi napadnu Watsona i Mary tijekom njihovo puta na medeni mjesec. Holmes, prateći par da ih zaštiti, izbaci Mary iz vlaka u rijeku ispod mosta gdje ju pokupi Holmesov brat Mycroft. Nakon što je porazio Moriartyjeve ljude, Holmes i Watson putuju u Pariz kako bi pronašli Simzu. Kada ju pronađu, Holmes kaže Simzi da je žrtva zato što Rene radi za Moriartyja te je možda rekao Simzi o njegovim planovima. Simza povede njih dvojicu u sjedište anarhističke grupe u kojoj su Rene i Simza prije bili. Saznaju da su anarhisti prisiljeni da postave bombe za Moriartyja.

Njih troje prate Holmesa koji zaključi da je bomba u opernoj kući. Međutim, Holmes prekasno shvati da je izigran te da je bomba u obližnjem hotelu; bomba ubija uglednike na sastanku. Holmes otkriva da je bomba napravljena da bi se prikrio atentat Meinharda, jednog od sudionika, kojeg je počinio Moriartyjev pomoćnik pukovnik Sebastian Moran. Meinhardova smrt omogući Moriartyju vlasništvo nad njegovom tvornicom oružja u Njemačkoj. Holmes, Watson i Simza putuju do tamo, prateći tragove u Reneovim pismima.

U tvornici, Moriarty drži Holmesa kao taoca i muči ga dok je Watson pod snajperskom paljbom Morana. Holmes govori Moriartyju da se on potajno uvukao u razne industrije pod lažnim imenima i novcem, te da namjerava potaknuti svjetski rat tako da bi se on mogao obogatiti prodavanjem sredstava. U međuvremenu, Watson iskoristi top da uništi promatrački toranj u kojem se Moran skriva. Građevina se sruši na skladište gdje Moriarty drži Holmesa zatočenim. Watson, Simza i ozlijeđeni Holmes se skupe i pobjegnu na vlak koji se kreće. Holmes zaključi da će Moriartyjeva zadnja meta biti na mirovnom sastanku u Švicarskoj, stvarajući međunarodni incident.

Na sastanku, Holmes saznaje da je Rene atentator te da je prerušen u jednog od ambasadora pomoću radikalnog rekonstruktivnog kirurškog zahvata kojeg je proveo Hoffmanstahl. Holmes i Moriarty, koji je također prisutan, se povuku vani na balkon da rasprave o planovima. Watson i Simza pronađu Renea te zaustave njegov pokušaj atentata, ali Moran ubije Renea otrovnom strelicom. Vani, Holmes kaže da je na ranijem susretu zamijenio Moriartyjevu osobnu bilježnicu koja sadrži sve njegove planove i financije lažnom. Prava originalna bilježnica je poslana u London, gdje je Mary dešifrirala kodove koristeći knjigu koju je Holmes opazio na Moriartyjevom uredu tokom prvog susreta. Mary preda informaciju inspektoru Lestradeu koji oduzme Moriartyjevu imovinu, onesposobljavajući ga financijski. Holmes i Moriarty predviđaju nadolazeći fizički sukob i oboje shvate da će Moriarty pobijediti zbog Holmesovog ozlijeđenog ramena. Holmes umjesto toga obori Moriartyja preko balkona u vodopad Reichenbach. Pretpostavljeno je da su obojica mrtvi.

Nakon Holmesovog sprovoda, Watson i Mary se pripremaju za zakašnjeli medeni mjesec kada Watson primi paket koji sadržava Mycroftov inhalator kojeg je Holmes primijetio prije sastanka. Misleći da je Holmes možda ipak još živ, Watson napusti svoj ured da nađe poštara. Holmes, koji se prikrio u njegovom uredu, pročita Watsonov manuskript na pisaćem stroju i doda upitnik na riječ "The End" ("Kraj").

Uloge/glumačka postava

• Robert Downey, Jr. kao Sherlock Holmes. Zaradio $15 milijuna na ovom filmu.
• Jude Law kao Dr. John Watson. Zaradio $9 milijuna na ovom filmu.
• Noomi Rapace kao Madam Simza Heron: živahna i snalažljiva ciganka koja pomaže Holmesu i Watsonu prilikom njihove istrage. Lik Simze Heron je u potpunosti originalan i nije imao nikakvog temelja u pričama Arthura Conana Doylea.
• Jared Harris kao Profesor James Moriarty.
• Stephen Fry kao Mycroft Holmes: Sherlockov nadasve ekscentrični brat. Mycroft je izrazito visoko pozicioniran u svijetu politike, što Holmes nekoliko puta koristi kako bi si olakšao posao. Bez naročite psihološke razrade, lik Mycrofta je u ovom filmu prikazan u nekoliko komičnih situacija, ali s očitom referencom na njegov intelekt, ali i lijenost (što su Mycroftove glavne odlike u Doyleovim pričama).
• Kelly Reilly kao Mary Watson (rođena kao Morstan): Watsonova supruga s kojom odlazi živjeti. Kada njih dvoje postanu Moriartyjeve mete, Holmes se pobrine da Mary bude na sigurnom i smjesti ju kod svog brata, Mycrofta. Kasnije pomaže Lestradeu u zapljeni Moriartyjevog bogatstva.
• Rachel McAdams kao Irene Adler: fatalna žena koja radi za Moriartyja, ali je istovremeno zaljubljena u Holmesa. Iako unajmljena od strane Moriartyja da oslabi Holmesa, njezino vezivanje ju je koštalo života. Mnogo se spekuliralo oko toga hoće li se Rachel McAdams uopće pojaviti u filmu, ali je sama glumica naglasila da, čak i ako se pojavi, to neće biti glavna uloga, što se pokazalo istinitim. Zaradila $1 milijuna na ovom filmu.
• Eddie Marsan kao Inspektor Lestrade: žilav, ali ne naročito sposoban inspektor u Scotland Yardu. Marsan je reprizirao svoju ulogu iz prvog nastavka, ali u znatno manjem opsegu.
• Geraldine James kao gđa. Hudson: Holmesova kućevlasnica/stanodavka.
• Paul Anderson kao pukovnik Sebastian Moran: Moriartyjeva desna ruka i jedan od najboljih strijelaca u Britaniji. Nakon što ubije Simzinog brata, bježi i nestaje, što je sukladno Doyleovim pričama.

Produkcija

Nakon uspjeha prvog nastavka, Warner Bros. je brzinski započeo produkciju nastavka, zbog čega su Guy Ritchie (ekranizacija stripa Lobo) i Robert Downey, Jr. (uloga u filmu Kauboji i izvanzemaljci) odustali od planiranih projekata. Jedno je vrijeme bilo upitno hoće li Rachel McAdams reprizirati svoju ulogu. Sama glumica je rekla da, čak i ako se pojavi, to neće biti glavna uloga, već nešto sitno. Nedugo zatim, Warner Bros. je, za Entertainment Weekly, potvrdio kako će McAdamsova ipak biti u filmu. Dugo se nagađalo i oko toga tko će glumiti Holmesovog neprijatelja, profesora Moriartyja. Iako je glavni favorit za ulogu bio Brad Pitt, ona je na kraju pripala Jaredu Harrisu, najpoznatijem po ulozi Lanea Prycea u seriji Momci s Madisona.

Ubrzo je ovjavljeno kako je film, tada još pod radnim naslovom Sherlock Holmes 2, inspiriran Doyleovom pričom "Posljednji problem" ("The Final Problem"). Iako je radnja smještena tek godinu dana nakon prvog nastavka, Sherlock Holmes: Igra sjena je sniman kao samostalan film za čije gledanje nije potrebno poznavanje radnje prethodnog filma. U listopadu 2010., Downey i Law su viđeni kako uvježbavaju scenu tučnjave dok se snimanje odvijalo u londonskom parku Richmond. Istog mjeseca, snimanje je nastavljeno na brodu PS Waverley, a sljedećeg mjeseca je snimanje nastavljeno u željezničkom centru u Didcotu. Krajem studenog, snimana je scena na Viktorijinom mostu, koji je dio željeznice u dolini Severn. Kraljevska sudska palača Hampton i sveučilište Oxford bile su lokacije snimanja u siječnju 2011., a u rujnu iste godine snimana je scena u Starom pomorskom koledžu u Greenwichu.

Početkom veljače 2011., snimanje je preseljeno u francuski grad Strasbourg, gdje je ekipa boravila dva dana. Snimanje se odvijalo na užem području katedrale u Strasbourgu. Za tu se scenu nagađalo kako je prva scena filma koja je bila najavljena kao atentat/bombaški napad u gradu u kojem se govori njemački (što je tada bio slučaj sa Straßburgom).

Dio snimanja odrađen je i u Kentu, a u sceni u kojoj Holmes i Watson putuju brodom u Francusku, mogu se vidjeti i bijele stijene Dovera.

Izvori

Vanjske poveznice

• Službena stranica
  
• Sherlock Holmes: Igra sjena na IMDb-u
  
• Sherlock Holmes: Igra sjena na IMFDb-u
  
• Sherlock Holmes: Igra sjena na Rotten Tomatoesu

Sherlock Holmes je britansko-američki pustolovni krimi film iz 2009. godine, temeljena na likovima i pričama koje je napisao Sir Arthur Conan Doyle. Redatelj je bio Guy Ritchie, dok produkciju zajednički potpisuju Joel Silver, Lionel Wigram, Susan Downey i Dan Lin. Scenarij su napisali Michael Robert Johnson, Anthony Peckham i Simon Kinberg i to prema priči koju su osmislili Johnson i Wigram. Glavne uloge, one detektiva Sherlocka Holmesa i njegovog prijatelja dr. Watsona, pripale su Robertu Downeyju, Jr. i Judeu Lawu. Radnja filma vrti se oko Holmesove i Watsonove istrage, kojoj pomaže ranija suparnica, misteriozna Irene Adler (Rachel McAdams), niza ubojstava povezanih s okultnim ritualima. Mark Strong glumi glavnog negativca, Lorda Blackwooda, koji se neobjašnjivo vrati iz mrtvih i planira preuzeti kontrolu nad Britanskim Carstvom pomoću arsenala mračnih sila i nove tehnologije.

Sherlock Holmes je naišao na dobru recepciju među kritičarima, koji su posebno pohvalili priču i Downeyja u ulozi Holmesa, za koju je nagrađen Zlatnim globusom za najbolju mušku ulogu u mjuziklu ili komediji. Sam film je nominiran i za dva Oscara.

Dana 16. prosinca 2011. godine, objavljen je nastavak, Sherlock Holmes: Igra sjena.

Radnja

Godine je 1890., a poznati londonski detektiv Sherlock Holmes (Robert Downey, Jr.) i njegov prijatelj, doktor John Watson (Jude Law) trče u podrumski dio zgrade kako bi spriječili obredno ubojstvo djevojke koje izvršava Lord Blackwood (Mark Strong), koji je već ranije ubio pet djevojaka na sličan način. Uspijevaju spriječiti ubojstvo netom prije realizacije, nekon čega Blackwooda predaju inspektoru Lestradeu (Eddie Marsan), koji stiže nedugo nakon. Tri mjeseca kasnije, Holmes i Watson i dalje stanuju skupa, no Holmesov ekscentrizam doktoru počinje ići na živce. U međuvremenu, raduje se vjenčanju sa svojom partnericom, Mary Morstan (Kelly Reilly). Što se Blackwooda tiče, on je osuđen na smrtnu kaznu, no, dok čeka egzekuciju, zahtijeva da vidi Holmesa u zatvoru. Kada ga detetktiv posjeti, ovaj ga upozorava na tri ubojstva koja će uslijediti, a Holmes ih neće moći spriječiti. Uz nekoliko sarkastičnih komentara, Holmes odlazi. Blackwood je ubrzo obješen, a smrt je proglasio sam Watson. Nekoliko dana kasnije, Holmesa posjećuje Irene Adler (Rachel McAdams), profesionalni lopov i Holmesova bivša protivnica, koja od njega zahtijeva da pronađe čovjeka po imenu Luke Reordan. Holmes prihvati, a kada Adlerova odlazi, maskira se i prati ju samo da bi otkrio njezinog poslodavca - zastrašujućeg i misterioznog muškarca koji govori kako je Reordan ključ Blackwoodovih planova. Maskiravši se u prosjaka, Holmes zamoli tajanstvenog muškarca za nešto sitnoga iz čega, ne vidjevši mu lice, uspijeva izvuči kako se radi o profesor i osobi koje se Adlerova boji.

Ubrzo se događa neočekivan obrat - Blackwood se probudio iz mrtvih, njegova je grobnica uništena, u njegovom lijesu nalazi se Reordan, a šokirani zaposlenik groblja izaziva javnu paniku ustvrdivši kako je vidio Blackwooda kako šeta, živ. Holmes uspije spretno raskrinkati navodnu crnu magiju te, zajedno s Watsonom, prati tragove koji ih vode do Reordanovog stana u kojemu otkrivaju tragove bizarnih eksperimenata koji pokušavaju spojiti crnu magiju i znanost. Ubrzo postaju meta Blackwoodovih ljudi, ali prežive, nakon čega Holmesa "otmu" i potajice odvedu u središte Četiri reda, tajne magijske organizacije. Holmes uspješno deducira gdje su, unatoč povezu što ga je imao preko očiju. Tu ga trojica vođa - Lord vrhovni sudac Sir Thomas Rotheram (James Fox), američki veleposlanik Standish (William Hope) i ministar unutrašnjih poslova Lord Coward (Hans Matheson) - zamole da zaustavi Blackwooda, koji je ranije bio član njihove organizacije, a ujedno je, što Holmes zaključi po fizičkim sličnostima, Rotheramov sin. Rotheram i Standish kasnije padaju kao žrtve Blackwoodovih vještih trikova prodanih pod magiju, nekon čega ovaj preuzima vodstvo nad Četirima redovima. Blackwoodov plan je pokoriti Britanski Imperij, Sjedinjene Države, a onda i svijet. Blackwood tada namami Holmesa u lučko skladište gdje je zarobio Adlerovu, koju je objesio na kuku i usmjerio prema pili. Holmes ju uspijeva spasiti, ali namještene eksplozije u skladištu nanose teške ozljede Watsonu (o kojemu se brine Holmes, prerušen kao doktor). Lord Coward, koji je Blackwoodov tajni saveznik, izdaje uhidbeni nalog za Sherlocka Holmesa.

Holmes odlazi u skrivanje u birtiju u koju je zalazio kako bi sudjelovao u organiziranim tučnjavama. Tu, s Watsonom i Irene, proučava Blackwoodove rituale i zaključuje kako je sljedeća meta Parlament. Lestrade ga uspijeva pronaći i Holmes se, nakon što potjera Watsona i Irene, predaje inspektoru i odlazi s njim. U kočiji, Holmes mu objasni svoj plan, a Lestrade ga onda odvodi do Cowarda. Holmes natjera ministra Cowarda da mu otkrije Blackwoodov plan, a onda se uspije izvuči skokom kroz prozor, u Temzu, gdje ga čeka brodica. Saznaju kako je cijeli plan temeljen na uređaju koji se nalazi u kanalizaciji ispod Parlamenta. Holmes, Watson i Adlerova odlaze dolje gdje pronalazte neobični uređaj temeljen na ispuštanju plinovitog cijanida u cijevi koje vode do vijećnice u kojoj se nalaze zastupnici. Blackwood i Coward su imali protuotrov tako da bi bili sigurni. Dok se Holmes i Watson bore s Blackwoodovim ljudima, Adlerova krade kapsulu s cijanidom i bježi, a Blackwoodov grandiozni plan prekinut je nakon pompoznog govora o osvajanju svijeta. Dok rulja napada Cowarda, Blackwood bježi. Holmes ubrzo krene za Irene te se nalaze, a ubrzo ih sustiže i Blackwood, na vrhu još nedovršenog Tower Bridgea. Kada Blackwood prekine okršaj Holmesa i Irene, detektiv i on ulaze u sukob koji rezultira tako da Blackwood završi obješen za lanac dok mu Holmes objašnjava sve trikove koje je pokušao prodati pod crnu magiju. Kada osovina koja je držala lanac popusti, Blackwood pada i biva obješen.

Holmes odlazi do Irene koja mu otkriva identitet svog poslodavca. Govori mu kako je profesor Moriarty jednako inteligentan kao i on, ali velike zlobniji od njega te da predstavlja veliku opasnost. Holmes se tada pozdravalja i odlazi, ostavivši Irene na Tower Bridgeu.

Radnja se ponovo vraća u 221B Baker Street gdje vidimo Watsona kako se iseljava i odlazi s Mary. Prije nego što se isele, u stan dolazi policajac koji ih obavještava kako su pronašli mrtvog kolegu ispred Blackwoodova uređaja. Saznajemo kako je Moriarty iskoristio ranije okršaje kako bi se dokopao mehanizma koji mu je potreban za njegove planove. Holmes poveže tko je odgovoran za ubojstvo i željno iščekuje novi okršaj sa svojim rivalom.

Glumačka postava

• Robert Downey, Jr. kao Sherlock Holmes, ekscentrični savjetnik-detektiv koji postaje traženi bjegunac tokom svoje potjere za Lordom Blackwoodom dok ga konstantno proganja prisustvo profesora Moriartyja. Kada je saznao za projekt, Downey je, sa suprugom Susan, bio u posjetu uredima Joela Silvera. Ritchie je isprva mislio da je Downey prestar za ulogu, želeći portretirati nešto mlađeg Holmesa, koristeći film Batman Begins kao temelj. Ipak, pristao je provjeriti Downeyja, a glumac je kasnije za BBC izjavio: "Mislim da Guy i ja možemo jako dobro raditi zajedno. Što više ulazim u knjige, postaje sve fascinantnije. Holmes je takav čudak." Otkrio je, također, da je njegova supruga prokomentirala: "da kada pročitaš opis lika — čudljiv i pomalo lud — to bi mogao biti ja." Downey se želio više bazirati na Holmesovom patriotizmu i boemštini, a smatrao je kako ga je raniji rad na Chaplinu pripremio za britanski naglasak. Ritchie ga je smatrao "savršenim". I Ritchie i Downey su entuzijasti što se borilačkih vještina tiče tako da su se posebno osvrnuli na baritsu spomenut u priči "The Adventure of the Empty House" (1901.). Downey je smršavio radi uloge i to nakon sugestije koju je dobio tokom razgovora s Chrisom Martinom, frontmenom Coldplayja.

• Jude Law kao doktor John Watson, Holmesov pomoćnik i najbolji prijatelj, po struci kirurg. Lawov Watson je vjerniji originalnom liku, koji je bio puno više kolega, nego naivnoj budali koju je portretirao Nigel Bruce. Lawu ovo nije bio prvi susret s Holmesom na filmu, pošto je 1991. godine glumio u ekranizaciji priče "The Adventure of Shoscombe Old Place" u sklopu Granadinog serijala The Adventures of Sherlock Holmes. Kao ljubitelj detektiva, Law je uvidio da postoji brdo neistraženog materijala, a izbor Downeyja ga je zaintrigirao; sam Law je izabran jer se pokazao kao dobar partner Downeyju. Downey je vjerovao da bi isticanje Watsonovih odlika bivšeg vojnika, liječnika, ženskara i kockara uvelike doprinijelo isticanju Holmesovog lika. Law je također sastavio popis fraza iz priča kako bi poboljšao svoj dijalog. Ritchiejev prvi izbor za ulogu bio je Russell Crowe.

• Mark Strong kao Lord Blackwood, serijski ubojica aristokratskog porijekla koji koketira s okultnim kako bi druge natjerao da čine što želi. Nakon što biva smaknut, Blackwood se vrati među žive i započne s ostvarivanjem plana osvajanja Britanskog Imperija. Blackwoodov lik je dobio mnogo nadnaravnih elemenata, a njegova prisutnost često je popraćena zlogukom vranom. Ovo je bio treći flim na kojem je Strong surađivao s Ritchiejem te je rekao kako jako cijeni Ritchiejev nedostatak ega i činjenicu da je s njim jako lako raditi.
• Rachel McAdams kao Irene Adler, femme fatale iz New Jerseyja, jedina žena koja je nadmudrila Holmesa, čemu svjedočimo u priči "A Scandal in Bohemia". U filmu, ona nije više u braku s Godfreyjem Nortonom i traži Holmesovu pomoć oko slučaja. Downey je uvjerio Ritchieja da odabere Rachel McAdams, tvrdeći kako neće izgledati premlado da bi bila njegov ljubavni interest.

• Kelly Reilly kao Mary Morstan, guvernata i udovica te Watsonova zaručnica s kojom odlazi živjeti na kraju filma, što uzrokuje konflikt s Holmesom.
• Eddie Marsan kao Inspektor Lestrade, inspektor u Scotland Yardu koji unajmi Holmesa da mu pomogne sa slučajem. Za razliku od mnogih ranijih adaptacija, Marsanov Lestrade nije potpuni idiot, već prilično kompetentan inspektor kojemu Holmes, ipak, povremeno ide na živce.
• Hans Matheson kao Lord Coward, britanski ministar unutrašnjih poslova i Blackwoodova desna ruka. Coward je pomogao Blackwoodu u svim njegovim ubojstvima te je jedan od malobrojnih osoba koje znaju da Blackwood koristi tehnologiju da fingira magiju.
• Geraldine James kao Gospođa Hudson, Holmesova i Watsonova stanodavka. Geraldine James je ovako drugi put sudjelovala u adaptaciji priča o Holmesu, nakon što je 2002. godine glumila suprugu doktora Mortimera u adaptaciji romana The Hound of the Baskervilles.
• James Fox kao Sir Thomas Rotheram, Blackwoodov otac i vođa Četiri reda.
• Robert Maillet kao Dredger, dvometraški (2.14m) Blackwoodov snagator koji govori francuskim.
• William Hope kao John Standish, američki veleposlanik.
• Guy Ritchie je odbio reći tko je posudio glas profesoru Moriartyju u prvom filmu. Iako su kružile brojne glasine da se radi o Bradu Pittu, koji je trebao glumiti profesora u drugom filmu, nakon snimanja filma Sherlock Holmes: Igra sjena, neotkriveni glas je zamijenjen onim Jareda Harrisa, koji je glumio profesora u nastavku.

Produkcija

Razvoj

Producent Lionel Wigram je rekao kako je deset godina smišljao novi način kako prikazati Sherlocka Holmesa: "Shvatio sam da su slike koje sam imao u glavi [dok sam čitao knjige] drugačije od onih koje sam vidio u ranijim filmovima." Zamišljao je "mnogo modernijeg lika, puno većeg boema, koji se odijeva kao slikar ili pjesnik", u ovom slučaju Henri de Toulouse-Lautrec. Nakon što je napustio izvršni odbor Warner Bros.-a 2006. godine, Wigram je tražio veću perspektivu kako bi privukao širu publike, pri čemu je spojio mnoge priče u jednu cjelinu. Lik Lorda Blackwooda je nastao kao hommage viktorijanskom interesu za okultno, odnosno osobi Aleistera Crowleyja. Smatrao je "gotovo pametnim" Holmesa, koji ima gotovo nadnaravnu sposobnost rješavanja zločina, suprotstaviti navodno nadnaravnom zlikovcu. Sama radnja, koja se okvirno nadovezuje na roman The Hound of the Baskervilles, temelji se na nizu naizgled nadnaravnih i naobjašnjivih detalja koji su na kraju objašnjeni na racionalan i znanstven način. Wigram je napisao, a John Watkiss, strip o Holmesu na 25 stranica koji je poslužio kao spekulativni scenarij. Profesor Moriarty je uključen u scenarij kako bi se postavili nastavci.

U ožujku 2007., Warner Bros. je odlučio producirati film, vidjevši u cijelom konceptu sličnost s filmom Batman Begins, početnim dijelom Nolanove trilogije. Isprva je za redatelja odabran Neil Marshall, ali je u lipnju 2008. objavljeno kako će to odraditi Guy Ritchie. Dok je bio dijete, u internatu, Ritchie je s kolegama, preko školskog razglasa, slušao priče o Holmesu: "Holmes bi me, svaku večer, uspavljivao kada sam imao sedam godina." Iz tog je razloga njegova vizija Holmesa bila drugačija od one filmske. Želio je snimiti film koji bio autentičniji Doyleu, rekavši: "U pričama postoji prilično mnogo scena s intenzivnom akcijom, [i] ponekad to nije prikazano na filmu." Holmesova "briljantnost će se utopiti u akciju", a sam film će pokazati da je njegov "intelekt bio istovremeno i dar i prokletstvo." Ritchie je želio da Sherlock Holmes bude "prilično suvremen film što se tona i teksture tiče", jer je "prošlo relativno puno vremena od posljednje općeprihvaćene filmske verzije."

Snimanje

Snimanje je započelo u listopadu 2008. godine. Prve lokacije snimanja bile su Masonska loža i Katedrala Svetog Pavla u Londonu.

Snimanje filma odrađeno je i u Manchesteru, točnije u Sjevernoj četvrti. Gradska vijećnica u Manchesteru je naveliko korištena za snimanje, uz neke sitne promjene pomoću CGI-ja. Unutrašnji vrt je korišten za scenu borbe, Velika vijećnica je poslužila kao Dom lordova, a korištene su i druge lokacije u sklopu vijećnice.

Uvodna scena snimana je tri dana u crkvi Svetog Bartolomeja Velikog u Londonu, a scena s parobrodom snimana je 7. studenog na rijeci Temzi, u Wappingu. Snimanje je tada nastavljeno na livepulskim dokovima Stanley i Clarence te u brodogradilištu u Chathamu. Ulične scene snimane su u Chantamu i Manchesteru. Londonsko groblje Brompton korišteno je za ključnu scenu Blackwoodova povratka, dok je interijer Reform Cluba u Londonu korišten kao Café Royal. Scene interijera u Baker Streetu 221B snimane su u studiju u Leavesdenu.

Krajem studenog 2008., glumac Robert Maillet, koji igra Dredgera, snimao je scenu borbe u brodogradilištu u Chantamu pri čemu je slučajno udario Downeyja šakom u glavu, nakon čega je ovomu počela teći krv i te se srušio, ali nije izgubio svijest kako je izvorno objavljeno. The Sun je objavio kako se 28. studenog zapalila jedna cisterna, što je zaustavilo snimanje na dva sata. Kada je u prosincu započelo snimanje u Ulici svetog Ivana, snimanje je s izvorno planiranih 13 skraćeno na 9 dana jer su se mještani bunili kako stalno moraju parkirati automobile negdje drugdje. U siječnju 2009., snimanje je preseljeno u Brooklyn.

Ritchie je želio da njegov Holmes izgledom odudara od klasične inkarnacije lika, kazavši u šali kako "postoji samo jedna osoba u povijesti koja je ikada nosila deerstalker". Downey je izabrao Holmesov šešir, pohabanu fedoru. Redatelj je doduše ostao vjeran tradiciji neurednog stana dvojice prijatelja te ga je dao napuniti brojnim predmetima i znanstvenim alatima s kontinenata koje su podsjetili.

Glazba

Prije nego što je Zimmer napisao glazbu, Ritchie je, kao privremeno rješenje, koristio soundtrack filma The Dark Knight, što je također Zimmerovo djelo. Kada ga je Ritchie kontaktirao, Zimmer je bio jako sretan, no Ritchie mu je rekao kako želi da glazba bude sasvim drugačija. Zimmer je Ritchieju glazbu predstavio kao kombinaciju Poguesa u suradnji s rumunjskim orkestrom. Zimmer je, za instrumentalnu podlogu, koristio nekonvencionalne instrumente poput bendža, cimbala ili piskutavih violina.

Što se klavirske pratnje tiče, Zimmer je koristo "raštimani klavir" (karakterističan za pubove Divljeg zapada). Isprva je dao raštimati vlastiti klavir, ali je shvatio kako je zvuk koji dobiva naprosto loš. Tada je od pomoćnika zatražio da mu pronađe "pokvareni klavir". Prvi klavir ne kog su naišli bio je u relativno dobrom stanju pa su ga odbili tako da su za glazbu koristili drugi klavir što su ga pronašli. Zimmer je kasnije rekao kako su jednu nedjelju unajmili podzemni parking 20th Century Foxa i uništili klavir.

Scena boksa u filmu koristi verziju pjesme "Rocky Road to Dublin" koju izvode The Dublinersi, no ona se nije pojavila na soundtracku.

Popis skladbi

Distribucija

Nakon što je izvorni termin u studenom odgođen, film je svjetski premijeru imao 14. prosinca 2009. godine, a 25. prosinca je prikazan u Sjedinjenim Državama, čime je započela svjetska kino distribucija. U Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj, film je distribuiran 26. prosinca. Dobrotvorna pretpremijera filma prikazana je na nekoliko lokacija u Belgiji, 10. prosinca 2009. godine.

Sherlock Holmes je na DVD-u i Blu-rayju izdan 30. ožujka 2010. godine u Sjedinjenim Državama. Ukupna zarada filma od prodaje kućnih video izdanja iznosila je $44,908,336.

Kritike

Box Office

Film je u prvom vikendu zaradio oko $62,400,000 samo u Americi, čime je skočio na drugo mjesto američkog Box Officea, iza $75,600,000 koje je zaradio Cameronov Avatar. Ukupna zarada po kino dvorani iznosila je visokih $18,031 iz prikazivanja u 3,626 dvorana. Sherlock Holmes je zaradio ukupno $523,000,000 na svjetskim blagajnama, čime je postao dotad Ritchiejev najuspješniji film te osmi najuspješniji film 2009. godine. Na domaćim blagajnama, Holmes je bio četvrti najuspješniji film koji nikada nije zasjeo na vrh Box Officea, iza filmova My Big Fat Greek Wedding, Alvin and the Chipmunks i Alvin and the Chipmunks: The Squeakquel. U svojoj kategoriji, na svjetskim blagajnama, film je bio kupno četvrti, iza filmova Ice Age: Dawn of the Dinosaurs, Casino Royale i The Day After Tomorrow.

Ocjene kritičara

Film je dobio većinski pozitivne kritike. Na stranici IMDb drži visoku ocjenu 7.6/10, dok stranica Rotten Tomatoes navodi kako je, od 224 kritike, 70% gledatelja filmu dalo pozitivnu ocjenu uz prosječni skor 6.2/10, uz konsenzus da "redateljski stil Guyja Ritchieja možda i nije najprikladniji za adaptaciju legendarnog detektiva, ali u korist Sherlocka Holmesa svakako ide elementarni priziv snažne izvedbe Roberta Downeyja, Jr." Metacritic je filmu dao prosječnu ocjenu 57/100, temeljem 34 kritike.

Roger Ebert, pišući za Chicago Sun-Times, dao je filmu tri od četiri zvjezdice i posebno naglasio snažne likove, efekte i radnju prepunu akcije. Likove je pohvalio i Jake Tomlinson, pišući za Shave Magazine, koji vjeruje da su Downey, Jr. i Law "savršeni zajedno", a Strong "uvjerljiv i zastrašujuć negativac."

Luka Vukasović, pišući za popcorn.hr, pohvalio je film, naglašavajući kako ipak posjeduje nekoliko mana, zaključivši da "[no] čak i takav, neujednačen i donekle osakaćen radom čak četvorice scenarista, film se ni u jednom trenutku ne dotiče domene lošeg."

A.O. Scott, pišući za New York Times, nije bio blagonaklon prema filmu, zaključivši kako je redateljev pristup filmu težio da "napravi cool film o cool tipovima s cool stvarčicama" te kako je Holmes esencijalno samo "niz poza i akrobacija" koji je "povremeno intrigantan" u najboljem slučaju.

Arsen Oremović, pišući za Večernji list, nije bio pretjerano oduševljen filmom, osvrčući se u svojoj kritici i na komparaciju Ritchieja i Tarantina, zaključivši kako je "prvih 45 minuta portretiranja lika [je] odlično, ali kada nastupi detektivski dio priče, postaje gnjavaža koja jalovo računa da će specijalni efekti i akcija obaviti većinu posla." Slično mišljenje, iako ne i istu argumentaciju, imao je i Jurica Pavičić, koji je, pišući za Jutarnji list, zaključio kako je Holmes "konfuzan [je] i tek dijelom zanimljiv film koji ima samo dvije jake točke. Prva od njih je Robert Downey Jr., bivši ovisnik koji ovisnika i neurotičara Holmesa glumi kao da mu o tome ovisi život. Druga je glazba Hansa Zimmera, sjajan niz varijacija s violinama i raštimanim klavirom koji “Holmesu” pridodaje nemirnu, neurotičnu i sasvim nebritansku crtu."

David Stratton, pišući za The Australian, negativno se osvrnuo na ovakvu interpretaciju originalnih priča i zaključio: "Autore ovog filma uglavnom zanima akcija; vjeruju da je to jedino što danađnju mladost može dovesti u kina. Možda i jesu u pravu, ali su u tom procesu bezobzirno pregazili jedno od najboljih književnih ostvarenja." Ipak, pohvalio je produkcijski dizajn i glazbu.

Nagrade

Dana 17. siječnja 2010., H.F.P.A. je objavio dobitnike Zlatnog globusa, među kojima je bio i Robert Downey, Jr. u kategoriji najboljeg glumca u igranom filmu – mjuzikl ili komedija. Hans Zimmer je nominiran za nagradu BFCA-a u kategoriji najbolje glazbe, ali je izgubio od filma Up, odnosno Michaela Giacchina. Isto tako, film je nominiran i za dva Oscara, u kategorijama najbolje originalne glazbe i najbolje scenografije, no nije pobijedio ni u jednoj.

Cjelokupni pregled nagrada i nominacija je sljedeći:

Nastavak

Uspjeh prvog filma potaknuo je Warner Bros. da uskoro krenu u realizaciju nastavka filma. Zbog brzih priprema redatelj Guy Ritchie je odustao od adaptacije Loba, a Downey, Jr. od odustao od filma Cowboys & Aliens. Ubrzo je objavljeno da će film, radnog naslova Sherlock Holmes 2, biti uvelike temeljen na Doyleovoj priči "The Final Problem". Snimanje filma započelo je nedugo nakon distribucije prvoga, a objavljeno je kako će Sherlock Holmes: Igra sjena, biti samostalan film koji neće zahtijevati poznavanje radnje prvoga nastavka.

Robert Downey, Jr., Jude Law, Rachel McAdams i Eddie Marsan reprizirali su svoje uloge, dok se u ulozi profesora Moriartyja, Holmesovog rivala, pojavio Jared Harris. Film je u kinima distribuiran 16. prosinca 2011. godine, također s velikim uspjehom.

Izvori

Vanjske poveznice

• Službena stranica
• Sherlock Holmes Filming Locations  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. srpnja 2019. (Wayback Machine)

Katy Perry je neobjavljeni istoimeni studijski album američke kantautorice Katy Perry. Album je trebao biti objavljen nakon otkazivanja albuma The Matrix sastava The Matrix (gdje je Perry vokalistica). Izlazak albuma je otkazan jer diskografska kuća nije znala kako bi promovirala Perry.

Popis pjesama

1. "Box"
2. "Diamonds"
3. "Hook Up"
4. "It's Okay to Believe"
5. "LA Don't Take it Away"
6. "Long Shot"
7. "Oh Love Let Me Sleep"
8. "Sherlock Holmes"
9. "Simple"
10. "Takes One to Know One"
11. "Wish You the Worst"

Poznate pjesme s albuma

Hook Up

Pjesma "Hook up" je preimenovana u "I Do Not Hook Up" i dana je Kelly Clarkson za njen album All I Ever Wanted, s kojega je i izdana kao drugi singl.

Long Shot

"Long Shot" je još jedna pjesma dana Kelly Clarkson za njen album.

Wish You the Worst

"Wish You the Worst" je pjesma koju su snimili polufinalisti američke emisije America Idol, a objavljena je na web stranici Amiestreet.com.

Izvori

Holmes i Watson (eng. Holmes & Watson), američki detektivski humoristični film iz 2018.

Radnja

Sherlock Holmes je nevjerojatno pametan londonski detektiv koji uz pomoć svog prijatelja dr. Watsona rješava londonske zagonetne slučajeve koje nitko drugi ne može riješiti. Njegov najveći prijatelj, moćni James Moriarty, upravo se nalazi pred sudom zbog optužbe za brojna ubojstva; međutim, zbog nedostatka svjedoka sudac ga je prisiljen osloboditi. Međutim, Holmes dolazi na suđenje i otkriva da je optuženik Jacob Musgrave, smrtni bolesnik, koji je samo glumio Moriartyja. Unatoč neutemeljenim napadima oholog inspektora Lestradea, Holmes je uvjeren da se Moriarty nalazi u SAD-u.

Nakon suđenja, Holmes je pozvan u Buckinghamsku palaču gdje su mu pripremili iznenađenje, ali neće biti iznenađen samo jednom: u torti se otkriva leš i poruka u kojoj piše da će kraljica Viktorija umrijeti za četiri dana, a potpisao ju je nitko drugi nego James Moriarty. Tijekom autopsije Holmes se zaljubi u Millie, a Watson u dr. Grace Hart. Holmes vjeruje da je čovjek otrovan, a nakon što vidi nestručnu tetovažu osumnjiči jednorukog kriminalca, Gustava Klingera. Prijatelji pronalaze Klingera i otkrivaju da surađuje s Moriartyjem, ali pogiba prije nego što dospije išta reći.

Holmes odlučuje potražiti pomoć od svog brata Mycrofta, koji mu govori da je ubojica netko iz njegove blizine. On pomisli da je Watson ubojica i da ga uhititi, ali uskoro požali tu odluku. Međutim, umjesto Watsona pronalazi praznu ćeliju i ostatke kolača! Holmes otkriva da je pravi ubojica zapravo gospođa Hudson, koja je zapravo Moriartyjeva kći i koja sa svojom bandom planira ubiti kraljicu dok boravi na RMS Titanicu. Nakon što se Holmes ispriča Watsonu, on utrčava u brod i izbacuje bombu kroz prozor. Bomba pada u brod gdje su gospođa Hudson i njezini pomagači te ih ubija.

Kraljica čestita Holmesu, ali on nesebično ističe Watsonovu veliku ulogu. Holmes i Watson opraštaju se s Grace and Millie. Holmes i Millie dijele prvi poljubac. Po povratku kući Holmes ispod svoje ploče stavlja pločicu s Watsonovim imenom kao sudetektivom. Film završava tako da Holmes i Watson u američkom kafiću susreću dr. Moriartyja.

Uloge

Sutra, kada je započeo rat je film australskog režisera i pisca Johna Marsdena. Film opisuje osmero srednjoškolaca koji odlaze na kratki izlet u dolinu zvanu "Pakao", za to vrijeme u njihovom gradu odvija se rat. U filmu glumi Caitlin Stasey kao Ellie Linton, zajedno s Rachel Hurd-Wood, Lincoln Lewis i Phoebe Tonkin.

Radnja

Osmero srednjoškolaca odlazi na kratki izlet u zabačenu dolinu zvanu "Pakao", savršeno skriveno mjesto koje možete pronaći samo ako točno znate put. Po povratku u grad, očekuje ih šok - sve je napušteno! Nešto stravično se dogodilo za vrijeme dok su bili u "Paklu". Brzo spoznaju da se njihova zemlja nalazi u ratu, i ne znaju što da rade. Da li da se vrate u "Pakao" i ostanu se skrivati ondje, gdje ih okupatori vjerojatno nikad neće pronaći? Ili da čekaju da ih spasi njihova vojska? Ili da se odvaže i pokušaju spasiti svoje obitelji? Vremena za razmišljanje je malo - moraju napraviti svoj sljedeći potez prije nego bude prekasno.

Glumci

• Caitlin Stasey kao Ellie Linton
• Rachel Hurd-Wood kao Corrie McKenzie
• Lincoln Lewis kao Kevin Holmes
• Deniz Akdeniz kao Homer Yannos
• Phoebe Tonkin kao Fiona Maxwell
• Chris Pang kao Lee Takkan
• Ashleigh Cummings kao Robyn Mathers,
• Andy Ryan kao Chris Lang
• Colin Friels kao Dr. Clement

• Don Halbert kao G. Linton
• Olivia Pigeot kao Gđa. Linton
• Stephen Bourke kao Policajac
• Kelly Butler kao Gđa. Maxwell
• Julia Yon kao Gđa. Takkam
• Dane Carson kao G. Mathers
• Matthew Dale kao G. Coles
• Gary Quay kao Vojnik
• Michael Camilleri kao Vozač kamiona

Vanjske poveznice

• Tomorrow, When the War Began u internetskoj bazi filmova IMDb-a
• Tomorrow, When the War Began na Rotten Tomatoes

3. natjecanje za Champions Challenge u hokeju na travi za žene se održalo 2005. godine. Predstavljao je drugi jakosni razred svjetskog reprezentativnog hokeja na travi.

Ovim natjecanjem se na velika vrata vratili veliki međunarodna natjecanja u hokeju na travi u SAD, po prvi put nakon OI 1996. Dotada, SAD je bio domaćinom izlučnih turnira za svjetske kupove u Madisonu 1989. za muško SP i u Philadelphiji 1993. za žensko SP.

Mjesto i vrijeme održavanja

Održao se od 8. do 16. srpnja 2005. u SAD-u, u gradu Virginia Beachu, na igralištima USA Field Hockey National Training Centera.

Natjecateljski sustav

Igralo se po jednostrukom ligaškom sustavu. Za pobjedu se dobivalo 3 boda, za neriješeno 1 bod, a za poraz nijedan bod.

Nakon ligaškog dijela, igralo se za poredak. Prve i druge na ljestvici su doigravale za zlatno odličje, treće i četvrte za brončano odličje, a pete i šeste na ljestvici za 5. i 6. mjesto. 6. je ispadala u niži natjecateljski razred.

Pobjednica je stjecala pravo sudjelovati u višem natjecateljskom razredu, na Trofeju prvakinja iduće godine u Amstelveenu, u Nizozemskoj.

Sudionice

• SAD, domaćinke
• Engleska
• Japan
• JAR
• Novi Zeland
• Španjolska

Sastavi

Engleska

(2.) Beth Storry (vratarka), (3.) Lisa Wooding, (4.) Rachel Walsh, (6.) Melanie Clewlow, (7.) Helen Grant, (8.) Helen Richardson, (9.) Leisa King, (10.) Lucilla Wright, (11.) Kate Walsh (kapetanica), (12.) Frances Houslop, (13.) Jennie Bimson, (14.) Rachel Walker, (17.) Tina Cullen, (18.) Sally Walton, (20.) Joanne Ellis, (21.) Alex Scott, (22.) Cathy Gilliat-Smith (24.) Becky Duggan (vratarka). Trener: Danny Kerry.

Japan

(1.) Rie Terazono (vratarka), (2.) Emi Sakurai, (4.) Erika Esaki, (6.) Yukari Yamamoto, (7.) Rika Komazawa, (8.) Sakae Morimoto, (9.) Kaori Chiba, (10.) Miyuki Nakagawa, (11.) Tomomi Komori, (12.) Toshie Tsukui, (13.) Hiromi Hashimoto, (14.) Akemi Kato (kapetanica), (15.) Mayumi Ono, (17.) Chie Akutsu, (18.) Misaki Ozawa, (19.) Ikuko Okamura (vratarka), (23.) Sachimi Iwao (27.) Mie Nakashima. Trener: John Sheahan.

JAR

(1.) Caroline Jack (vratarka), (3.) Kate Hector, (4.) Nita Van Jaarsveld, (5.) Taryn Hosking, (8.) Marsha Marescia, (9.) Candice Forword, (10.) Johke Boezaart, (12.) Lindsey Carlisle (kapetanica), (15.) Pietie Coetzee, (16.) Jenny Wilson, (17.) Lesle-Ann George, (21.) Lenise Marais, (24.) Fiona Butler, (26.) Kim Hubach, (28.) Tsoanelo Pholo, (29.) Tarryn Bright, (30.) Sharne Wehmeyer, (32.) Grazjyna Engelbrecht (vratarka). Trener: Jenny King.

Novi Zeland

(1.) Kayla Sharland, (2.) Emily Naylor, (6.) Meredith Orr, (8.) Jaimee Provan, (9.) Honor Dillon, (10.) Lizzy Igasan, (11.) Stacey Carr, (12.) Elizabeth Ryan, (13.) Jo Galletly, (14.) Suzie Muirhead (kapetanica), (15.) Beth Jurgeleit (vratarka), (16.) Clarissa Eshuis, (19.) Jane Maley, (20.) Frances Kreft, (21.) Niniwa Roberts, (22.) Rachel Robertson, (24.) Sheree Phillips, (26.) Anita Wawatai (vratarka). Trener: Ian Rutledge.

SAD

(2.) Melissa Leonetti, (3.) Angie Loy, (4.) Kelly Doton, (5.) Tara Jelley, (6.) Robyn Kenney, (7.) Lauren Crandall, (8.) Kristen Holmes, (9.) Sarah Dawson, (10.) Tiffany Snow, (11.) Sara Silvetti, (16.) Barbara Weinberg (vratarka), (17.) Carrie Lingo, (20.) Katie O'Donnell, (22.) Kate Barber (kapetanica), (24.) Dina Rizzo, (25.) Amy Tran (vratarka), (26.) Kristi Gannon (28.) Lauren Powley. Trener: Lee Bodimeade.

Španjolska

(1.) María Jesús Rosa (vratarka), (2.) Julia Menéndez, (3.) Rocío Ybarra, (4.) Ivet Muñoz, (6.) Lucía Antona, (7.) Barbara Malda, (8.) Marta Prat, (9.) Silvia Muñoz (kapetanica), (10.) Silvia Bonastre, (11.) Olalla Pineiro, (12.) Marta Ejarque, (13.) Raquel Huertas, (14.) Pilar Sánchez, (15.) Laía Yurss, (17.) Núria Camón, (18.) María Gomez, (19.) María Lopéz (vratarka) (21.) Esther Termens. Trener: Pablo Usoz.

Suditeljice

Rezultati prvog dijela natjecanja

Poredak nakon prvog dijela natjecanja

 1.  JAR               5      4     0     1     ( 7: 5)      12

 2.  Novi Zeland       5      3     1     1     ( 8: 4)      10
 
 3.  Engleska          5      3     1     1     (11: 8)      10
 
 4.  Japan             5      2     0     3     (11:10)       6
 
 5.  SAD               5      1     0     4     ( 7:11)       3
 
 6.  Španjolska        5      1     0     4     ( 7:13)       3

Doigravanje

• za 5. mjesto

• za brončano odličje

• za zlatno odličje

Završni poredak

Najbolje sudionice

• najbolja igračica
  • Lizzy Igasan
• najbolja vratarka
  • Amy Tran
• ljestvica najboljih strijelaca:
  • Tomomi Komori – 3 pogotka
  • Angie Loy – 3 pogotka

Po 2 pogotka postigle su:

• Tarryn Bright
• Kaori Chiba
• Pietie Coetzee
• Tina Cullen
• Kelly Doton
• Helen Grant
• Lizzy Igasan
• Leisa King
• Sakae Morimoto
• Suzie Muirhead
• Miyuki Nakagawa
• Marta Prat
• Tiffany Snow
• Ester Termens
• Toshi Tsukui
• Sally Walton
• Jenny Wilson
• Rocio Ybarra

Vanjski izvori

• (engl.) Službene stranice
• (engl.) Izvješća sa susreta  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. rujna 2008. (Wayback Machine)

Jack Trbosjek ili Jack Rasparač (eng. Jack the Ripper) pseudonim je nadjeven serijskom ubojici koji je svoje žrtve ubijao i masakrirao u drugoj polovici 1888. Ime je došlo iz pisma što ga je Središnjoj novinskoj agenciji (eng. Central News Agency) poslala osoba koja je tvrdila da je ubojica, a objavljeno je u vrijeme ubojstava. Iako su predložene mnoge teorije, identitet Jacka Trbosjeka vjerojatno nikad neće biti otkriven. Nerazjašnjeno je ostalo i radi li se o jednoj osobi ili više njih.

Legende koje obavijaju Trbosjekova ubojstva postale su kombinacija autentičnih povijesnih istraživanja, teorija urote i folklora. Izostanak potvrde identiteta ubojice omogućio je raznim književnicima, povjesničarima i detektivima amaterima – takozvanim ripperolozima – da upiru prstom u mnoge kandidate. Novine, koje su u to doba sve prisutnije, podarile su raširenu i trajnu čuvenost ubojici zbog okrutnosti ubojstava i nesposobnosti policije da uhvati počinitelja, koji je znao pobjeći i neposredno prije uhićenja.

Žrtve su bile žene koje su se bavile prostitucijom. Tipična Trbosjekova ubojstva događala su se na javnim ili polujavnim mjestima: ubojica bi žrtvama prerezao grkljan, a onda bi ih sakatio. Danas prevladava mišljenje da su žrtve prvo zadavljene da bi bile ušutkane. Zbog prirode rana na nekim Trbosjekovim žrtvama, kojima su odstranjeni i organi, misli se da je Jack Trbosjek bio liječnik, kirurg ili mesar.

Žrtve

Broj i imena žrtava Jacka Trbosjeka tema su mnogih diskusija, no možda najtočniji popis (nazvan „kanonska petorka”) jest onaj koji sadrži sljedećih 5 prostitutki (ili navodnih prositutki, u slučaju Catherine Eddowes):

• Mary Ann Nichols (djevojačko prezime: Walker, nadimak »Polly«), rođena 26. kolovoza 1845., a ubijena u petak 31. kolovoza 1888.
• Annie Chapman (djevojačko prezime: Smith, nadimak »Dark Annie«, punim imenom Eliza Ann), rođena u rujnu 1841., a ubijena u subotu 8. rujna 1888.
• Elizabeth Stride (djevojačko prezime: Gustafsdotter, nadimak »Long Liz«), rođena u Švedskoj 27. studenog 1843., a ubijena u nedjelju 30. rujna 1888.
• Catherine Eddowes (koristila se pseudonimom »Kate Conway« i »Mary Ann Kelly«, po svojim dvama muževima Thomasu Conwayu i Johnu Kellyu), rođena 14. travnja 1842., a ubijena u nedjelju 30. rujna 1888.
• Mary Jane Kelly (sama se nazivala »Marie Jeanette Kelly« nakon puta u Pariz, nadimak »Ginger«), rođena je ili u gradu Limerick ili u istoimenoj pokrajini (Munster, Irska) oko 1863., a ubijena u petak 9. studenog 1888.

Autentičnost ovog popisa nije sasvim sigurna, jer se temelji na mišljenjima raznih autora, koja pak svoje izvorište imaju u privatnim bilješkama iz 1894. što ih je vodio tadašnji član kriminalističkog odjela Metropolitanske policije Sir Melville Macnaghten. Ti su dokumenti objavljeni tek 1959. Macnaghtenove bilješke iznose samo njegovo vlastito mišljenje i ne moraju se podudarati s mišljenjima drugih inspektora kao što je Frederick Abberline. Macnaghten se pridružio policiji tek godinu poslije umorstava, i njegov je memorandum imao mnogo činjeničnih grešaka kad je riječ o mogućim osumnjičenima za ubojstva. Zato su neki ripperolozi skloni skidanju jednog ili više imena s popisa „kanonske petorke” – pogotovo Elizabeth Stride (nije imala nikakvih drugih sakaćenja osim prerezanog grkljana, i kako kaže svjedok Israel Schwartz, napadnuta je javno) i/ili Mary Jane Kelly (koja je bila mnogo mlađa od ostalih, a ubijena je u zatvorenom prostoru, i znakovi sakaćenja bili su mnogo teži nego kod drugih žrtava). Neki vole i proširiti popis tako da dodaju Marthu Tabram i druge kao navodne žrtve Jacka Trbosjeka. Sukladno tome, neki znanstvenici misle da su ubojstva djela više ubojica (a ne samo jedne osobe) koji su djelovali neovisno jedan od drugoga.

Osim Strideove (čije je ubojstvo najvjerojatnije prekinuto) sakaćenja na tijelu bila su iz ubojstva u ubojstvo sve teža. Nicholsovoj i Strideovoj nije odstranjen nijedan organ, dok je Chapmanovoj odstranjena maternica, a Eddowsovoj je uz maternicu odstranjen i bubreg te je zadobila ozbiljne znakove sakaćanja na licu. S mjesta ubojstva Mary Jane Kelly nedostajalo je samo srce, no mnogi su njezini organi odstranjeni i razbacani po mjestu umorstva.

Pet kanonskih umorstava dogodilo se uglavnom u kasnoj noći, uglavnom prije i tijekom vikenda, na osamljenim mjestima gdje su ljudi imali slobodan pristup, te na dane koji su označivali ili kraj mjeseca ili kraj tjedna ili nešto slično. No ipak, svaki je slučaj odstupao od te teorije na svoj način. Unatoč tim razlikama, Eddowsova je jedina žrtva ubijena u središtu Londona (poznatijem kao City of London), iako je mjesto ubojstva bilo na granici centra i metropole. Nicholsova je jedina ubijena na otvorenome, premda je to bilo na mračnom i napuštenom mjestu. Mnogi misle da je Chapmanova ubijena nakon što je sunce izašlo, no policija u to vrijeme nije dijelila isto mišljenje.

Veliki problem bilo je identificiranje žrtava. Zbog mnogih nasilnih napada na žene u to doba, teško se utvrđivalo je li žrtva Trbosjekova ili nije. Mnogi stručnjaci misle da su karakteristike Trbosjekovih ubojstava sljedeće:

• duboki prorezi grla,
• snažna sakaćenja abdominalnih i genitalnih prostora,
• odstranjivanje unutarnjih organa,
• snažna sakaćenja lica.

Moguće žrtve

Žrtve koje su bile izložene sličnim napadima/ubojstvima zahtijevaju moguće proširenje popisa žrtava, no one su uglavnom jako slabo dokumentirane. To su:

• »Vila Fay« (nadimak koji je dan nepoznatoj žrtvi) – prema izvještaju nađenoj 26. prosinca 1887., ubijenoj „udarcem kolca u trbuh”. Govorilo se da je »Vila Fay« samo kreacija medija koja je nastala zbog zbunjujućih izjava što su ih dale Emma Elizabeth Smith (vidi dolje) i njezina prijetaljica Martha Tabram (vidi dolje), poslije i same žrtve, koje su u intervjuu nakon ubojstva rekle da je »Vila Fay« ubijena prošlog Božića. Ime »Vila Fay« pojavljuje se tek nekoliko godina nakon ubojstva, a najvjerojatnije je uzeto iz popularne pjesme Polly Wolly Doodle. Danas ne postoje informacije o tome je li »Vila Fay« postojala ili ne; a Centar za obiteljske evidencije iz Clerkenwella u Londonu nema nikakvih informacija o osobi imena »Fay« (ili sličnog) ubijenoj u tom razdoblju.
• Annie Millwood – rođena oko 1850. (navodno), po izvještaju napadnuta 25. veljače 1888. i potom hospitalizirana zbog „brojnih uboda u noge i donje dijelove tijela”. Puštena je iz bolnice, no preminula je, navodno zbog prirodnih uzroka, 31. ožujka 1888.
• Ada Wilson – po izvještaju napadnuta 28. ožujka 1888. s dva uboda u vrat, preživjela napad.
• Emma Elizabeth Smith – rođena oko 1843. (navodno). Napadnuta je 3. travnja 1888. tako što joj je tupi predmet gurnut u vaginu čime joj je oštećena međica. Preživjela je napad i uspjela unatoč ozljedama doći do svoje kuće. Prijatelji su je odveli u bolnicu gdje je policiji rekla da su je napala 2 ili 3 muškarca, od kojih je jedan bio tinejdžerske dobi. Pala je u komu i preminula 5. travnja 1888.
• Martha Tabram – (ime katkad krivo napisano kao Martha Tabran; koristila se pseudonimom Emma Turner; djevojačko prezime bilo joj je White) rođena 10. svibnja 1849., ubijena 7. kolovoza 1888. Nađena je s ukupno 39 rana od uboda. Od nekanonskih Whitechapelskih ubojstava, Tabramova se od svih navedenih žrtava smatra kao 6. moguća žrtva Jacka Trbosjeka, zbog evidentnog nedostatka jasnog motiva, zemljopisnog i periodičkog proksimiteta kanonskih napada i očite brutalnosti napada. Jedini razlog zašto je Tabramovu teško uvrstiti među žrtve Jacka Trbosjeka jest drugačiji modus operandi (ubodi, a ne rezanje grla), no sada je prihvaćeno da se ubojičin modus operandi može mijenjati, čak i dramatično.
• »Whitehallski misterij« - pojam koji se rabi za događaj kada je u podrumu novog središta Metropolitanske policije nađen bezglavi torzo mrtve žene. Događaj se zbio 2. listopada 1888. Ruka koja je pripadala žrtvi, nedugo prije ubojstva viđena je kako pluta u Temzi u blizini Pimlica. U blizini torza nađena je i zakopana noga koja je također bila njezina. Ostali udovi i glava nikad nisu pronađeni, a tijelo nikad nije identificirano.
• Annie Farmer – rođena 1848., po izvještaju napadnuta 21. studenog 1888. Unatoč reza na grlu uspjela je preživjeti. Rana je bila površna i najvjerojatnije uzrokovana tupim nožem. Policija je vjerovala da si je ona sama napravila ranu te je istraga prekinuta.
• Rose Mylett (pravo ime najvjerojatnije Catherine Mylett, no poznata i kao Catherine Millett, Elizabeth »Drunken (hrv. pijana) Lizzie« Davis, »Fair« Alice Downey ili jednostavnije samo »Fair Clara«) – rođena 1862., a umrla 20. prosinca 1888. Po izvještaju zadavljena je „užetom snažno povučenim oko vrata”, iako su neki inspektori mislili da se slučajno sama ugušila ovratnikom vlastite haljine dok je bila u pijanom stanju.
• Elzabeth Jackson – prostitutka čiji su razni dijelovi tijela pronađeni i pokupljeni u Temzi između 31. svibnja i 25. lipnja 1889. Po izvještaju identificirana je po ožiljcima koje je imala prije nestanka i navodnog ubojstva.
• Alice McKenzie (nadimak »Clay Pipe« (hrv. glinena lula) Alice, koristila se pseudonimom Alice Bryant) rođena oko 1849., a ubijena 17. srpnja 1889. Uzrok smrti, prema izvještaju, bio je „prerez lijeve vratne arterije“, no na tijelu je pronađeno još rana i posjekotina.
• »Ubojstvo u ulici Pinchin« - naziv je koji je dan slučaju od 10. rujna 1889., kada je pronađen torzo u sličnom stanju kao i u »Whitehallskom misteriju«, iako ruke nisu bile odsječene. Nepotvrđene spekulacije iz tog vremena govore da je tijelo pripadalo Lydiji Hart, prostitutki koja je nestala prije umorstva. »Whitehallski misterij« i »Ubojstvo u ulici Pinchin« najvjerojatnije su bila djela serijskog ubojice kojemu je predložen nadimak »Ubojica od torza«. Pitanje jesu li Jack Trbosjek i »Ubojica od torza« jedna ili dvije različite osobe koje su imale neutvrđenu vezu jedan s drugim (djelujući u istom razdoblju) i danas je velika tema razgovora ripperologa.
• Frances Coles (znana i kao Frances Coleman i Frances Hawkins te pod nadimkom »Carrotty Nell«) rođena 1865., a ubijena 13. veljače 1891. Manje rane na glavi i leđima sugeriraju da je nasilno bačena na zemlju prije nego što joj je grkljan prerezan. Osim navedenih, na tijelu nije bilo nikakvih drugih ozljeda. Tijelo joj je pronađeno ispod željezničkog luka u Swallow Gardensu (Whitechapel). Ovo je bila 11. i posljednja žrtva u Londonskom policijskom izvještaju koja je ubijena u Whitechapelu.
• Carrie Brown (nadimak »Shakespeare«, vjerojatno zbog njezina citiranja Shakespeareovih stihova) rođena oko 1835., ubijena 24. travnja 1891. na Manhattanu u New York (SAD). Zadavljena je odjećom, a potom osakaćena nožem. Na tijelu joj je nađena velika rupa između nogu i abdomena i nekoliko jačih posjekotina na leđima i nogama. Nijedan organ nije odstranjen s mjesta zločina, iako je jedan jajnik nađen na krevetu. Ni danas nije jasno je li on ondje smješten namjerno ili se slučajno našao na krevetu tijekom procesa sakaćenja. Ubojstvo je uspoređeno s onima iz Whitechapela, no londonska policija izjavila je da ta dva zličina nisu povezana.

Grafit u Ulici Goulston

Nakon „dvostrukog događaja” od ranog jutra 30. rujna, policija je pretražila okolicu mjesta zločina nastojeći naći bilo kakve sumnjivce, svjedoke ili dokaze. Oko 3:00 ujutro, policajac Alfred Long otkrio je krvavi komad tkanine na stubištu stambene kuće u Ulici Goulston. Istraga je kasnije potvrdila da je tkanina dio pregače Catherine Eddowes.

Na zidu koji se nalazio iznad tkanine nalazila se poruka napisana bijelom kredom. Alfred Long je izjavio da je poruka glasila: „Židovi su ti koji neće biti okrivljeni ni zbog čega” (eng. The Juwes are the men That Will not be Blamed for nothing). Neki drugi policajci, međutim, tvrdili su da je poruka glasila ovako: „Židovi nisu ti koji će biti okrivljeni ni zbog čega” (eng. The Juwes are not The men That Will be Blamed for nothing).

Policijski načelnik Thomas Arnold obišao je mjesto gdje se nalazio grafit. Bojao se da će po izlasku sunca i početkom radnog dana tisuće ljudi vidjeti poruku i da će to povećati već ionako prisutne antisemitske osjećaje stanovništva. Nakon ubojstva Nichoslove, po East Endu kružile su glasine da ubojstva izvršava Židov zvan »Kožna pregača«. Religijske tenzije ionako su bile velike, te se stanje više puta pogoršalo do ruba pobune. Arnold je naredio jednom službeniku da mu bude pri ruci sa spužvom dok se on konzultira sa šefom policije Sir Charlesom Warrenom. Pokrivanje grafita do dolaska fotografa također je bilo u planu, no Arnold i Warren (koji su obojica bili na stubištu gdje je bio grafit) smatrali su to preopasnim, a Warren je kasnije izjavio da je „smatrao poželjnim da se poruka odmah izbriše”.

Dok je grafit nađen na području Metropolitanske policije, pregača je bila od žrtve koja je ubijena u Cityju, dijelu Lonodona koji ima svoju policijsku jedinicu.

Neki časnici se nisu slagali s Warrenovom i Arnoldovom odlukom, pogotovo oni iz policijske jedinice Cityja, koji su smatrali da je poruka dio mjesta zločina te da se ona treba bar fotografirati prije brisanja, no poruka je izbrisana sa zida oko 5:30 ujutro.

Mnogi suvremeni policajci tvrde da je pisanje grafita bio polupismeni napad na židovsku populaciju tog dijela grada. Autor Martin Fido je zamjetio da je poruka sadržavala dvostruke negacije, česte značajke govora siromašnijeg londonskog stanovništva (cockney). Predlaže da bi prijevod grafita na književni engleski glasio ovako: „Židovi su ti koji neće preuzeti odgovornost ni za što” (eng. The Jews are men who will not take responsibility for anything), te nagađa da je poruku mogao napisati netko tko je mislio da ga je jedan od mnogih židovskih trgovaca u tom području prevario.

Veliko je neslaganje oko važnosti grafita u Trbosjekovu slučaju. Mnogi autori predložili su različita rješenja:

• Pisac Stephen Knight pretpostavio je da se Juwes (krivo pisanje riječi »Židovi« u engleskom izvorniku) ne odnosi na Židove nego na Jubelu, Jubela i Jubeluma, trojicu ubojica Hirama Abiffa, polulegendarne osobe među masonima, te da je poruka napisana od strane ubojice(ca) kao dio masonske urote, no nema dokaza da je itko osim Knighta riječ Juwes povezao s te tri osobe.
• Ubojica je napisao poruku, te je onda na mjestu poruke ostavio komad pregače kako bi povezao poruku i ubojstvo.
• Poruka na zidu već je bila ondje, te je ubojica uz nju ostavio komad tkanine kako bi dao podršku poruci.
• Poruka je već bila ondje, a ubojica je slučajno bacio tkaninu, bez ikakve želje da ukaže na vezu (možda čak i ne primjećujući poruku).
• Poruka je dodana nakon što je tkanina ostavljena na stubištu, vjerojatno malo nakon ubojstva, za koje se mislilo da se zbilo oko 1:45 ujutro, no prije otkrića tkanine oko 3:00 ujutro.

Trbosjekova pisma

Tijekom Trbosjekovih ubojstava, policija i novine primile su tisuće pisama u vezi slučaja. Neka od njih bila su i od dobronamjernih osoba koje su davale savjete kako uhvatiti ubojicu. No, velika je većina smatrana beskorisnom i naknadno ignorirana.

Najzanimljivija od tih pisama so ona u kojima je autor pisma tvrdio da je Jack Trbosjek. Kao i kod ostalih, velika većina ovih pisama smatrana je lažnima. Mnogi stručnjaci tvrde da nijedno pismo nije pravo, no ona koja tadašnji i suvremeni autori navode kao moguće točna, ova su tri pisma:

• Pismo »Dear Boss« (hrv. pismo »Dragi šefe«) pismo je poslano 25. rujna 1888. od strane viktorijanskog serijskog ubojice Jacka Trbosjeka. Poslano je i primljeno 27. rujna u Središnjoj novinskoj agenciji (eng. Central News Agency) u Londonu, a Scotland Yardu dostavljeno je 29. rujna. Pismo je isprva smatrano lažnim, no nakon što je 30. rujna nađeno mrtvo tijelo Catherine Eddowes kojem je nedostajalo jedno uho, autorovo obećanje da će „dami odsjeći uši” privuklo je pozornost. Metropolitanska policija objavila je papirnate novčanice s njegovim faksimilima iz razglednice »Saucy Jacky« (koja je bila prvo pismo upućeno »šefu«) ne bi li netko prepoznao rukopis, no to nije imalo rezultata. Mnoge novine objavile su poruke u cijelosti, a one su nakon objavljivanja postale svjetski poznate. U njima se prvi put spominje ime »Jack Trbosjek« kojim se i danas naziva ubojicu i koje je ostavilo snažan dojam na javnost. Nakon ubojstava policija je tvrdila da je pismo i razglednica šala nekog lokalnog novinara.
• Razglednica »Saucy Jacky« (hrv. razglednica »Prgavi Jacky«) poruka je primljena 1888., a u njoj je potpisan serijski ubojica Jack Trbosjek. Pečatirana i primljena 1. studenog, razglednica spominje da su dvije žene ubijene jako blizu jedna drugoj „dvostruki događaj ovaj put”. Elizabeth Stride i Catherine Eddowes ubijene su u rano jutro 30. rujna, a dio Eddowesina uha nađen je otkinut na sceni zločina. Otkinuto uho bilo je rezultat strašnih sakaćenja lica što ih je izvršio ubojica. Neki autori tvrde da je pismo poslano prije ubojstava, tumačeći tako da je pismo pravo, jer šaljivac ne bi imao tako dobar uvid u zločin. No, pismo je pečatirano više od 24 sata poslije ubojstva, kad su novinari i građani već znali puno detalja. Policijski službenici kasnije su rekli da su identificirali određenog novinara kao autora razglednice i pisma »Dear Boss«.
• Pismo »From Hell« (hrv. pismo »Iz pakla«) ime je dano pismu što ga je 1888. poslala osoba koja je tvrdila da je zloglasni ubojica Jack Trbosjek. Iako je za vrijeme ubojstava poslano mnogo pisama koja je navodno napisao Trbosjek, ovo se pismo smatra jednim od rijetkih autentičnih. Za razliku od ranijeg pisma »Dear Boss« te razglednice »Saucy Jacky«, kao i ostalih pisama koja policija smatra lažnima (isključujući Bossa i Jacka), pismo »From Hell« nije potpisano pseudonimom »Jack Trbosjek«. Datirano je 15. studenog 1888., a sljedećeg ga je dana primio George Lusk, tadašnji predsjednik Whitechapelskog odjela za sigurnost građana. Pismo je odasalano u malom paketu koji je, kao što su liječnici ustvrdili, sadržavao i polovicu ljudskog bubrega sačuvanog u alkoholu. Ubojica je izvadio jedan bubreg Catherine Eddowes. Medicinska mišljenja bila su podjeljena oko pitanja je li bubreg doista pripadao C. Eddowes ili nije. Neki su službenici mislili da su bubreg nabavili studenti medicine i poslali ga poštom kao šalu.

Neki izvori govore kako je jedno pismo datirano 17. rujna 1888. prvo pismo u kojem je upotrijebljeno ime »Jack Trbosjek«. Mnogi stručnjaci misle da je to falsificirano pismo umetnuto u policijski dosje u 20. stoljeću, dugo nakon ubojstava. Stručnjaci govore kako pismo nema ni službeni policijski pečat s datumom primanja ni inicijale inspektora koji bi pismo pregledao da je ikad smatrano dokazom. Ono također nije spomenuto ni u jednom drugom policijskom dokumentu iz tog vremena.

Ispitivanja DNK koju su još uvijek u tijeku trebali bi dati određene rezultate. [1]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. srpnja 2007. (Wayback Machine)

Istraga

Važno je primijetiti da su istražne tehnike i znanje uvelike napredovali od 1888. Mnoge forenzičke tehnike koje su danas opće poznate, nisu bile dostupne inspektorima iz viktorijanske ere. Vrijednost interpretiranja motiva serijskih ubojica, koncept kriminalističkog profiliranja, otisci prstiju i ostale metode forenzike koje su se u međuvremenu razvile, tada su bile ili slabo razvijene ili sasvim nepoznate. Policija je prepoznala seksualni motiv ili element u zločinima, no ovakvi zločini za njih su bili nepoznanica.

Istragu o whitechapelskim ubojstvima prvobitno je vodila Whitechapelska (H) divizija C. I. D., koju je vodio inspektor Edmund Reid. Nakon ubojstva Nicholsove, središnji ured Scotland Yarda poslao je inspektore Fredericka Abberlinea, Henrya Moorea i Waltera Andrewsa da pomognu u istrazi. Nakon ubojstva Eddowesove, koja je ubijena u Cityu, i cityjska policija pod vodstvom inspektora Jamesa McWilliama uključila se u istragu.

Dana 20. studenog 2006., britanski channel Five prikazao je sliku generiranu E-FIT-om koja je prikazivala sliku osobe za koju su autori tog dokumentarca mislili da je mogući izgled Jacka Trbosjeka.[2] Navedena je izjava bivšeg člana Metropolitanske policije, Johna Grievea:

Stručnjaci za slučaj, uključujući i autora Stewarta P. Evansa, skeptični su po tom pitanju, naročito zbog činjenice da se skica lica radi prema saslušanjima živih svjedoka zločina, a inspektori koji su radili na slučaju rekli su da nitko nije dobro vidio ubojicu ili da ga je vidio samo jedan ili dva svjedoka, a sigurno ne navodnih »13 svjedoka«.[3]

Whitechapelski odjel za sigurnost građana bila je skupina ljudi koji su patrolirali ulicama Londona za vrijeme ubojstava 1888. Odjel je Londonom patrolirao uglavnom noću u potrazi za ubojicom. 1888. vodio ga je George Lusk, a nakon njega dužnost je preuzeo Albert Bachert.

Mediji

Trbosjekova ubojstva označuju važnu prekretnicu u modernom britanskom životu. Iako nije bio prvi serijski ubojica, slučaj Jacka Trbosjeka prvi je koji je stvorio svjetsko medijsko ludilo. Reforme zakona o tiskanju 1855. omogućile su tiskanje jeftinih novina s većom cirkulacijom. Te novine koje su poput gljiva nicale tijekom kasne viktorijanske ere, a među njima su bile brzocirkulirajuće novine s cijenom od tek oko pola penija, zajedno s popularnim časopisima kao što je Illustrated Police News, učinile su Trbosjeka predmetom dotad neviđena publiciteta. Ovo je, uz činjenicu da nitko nikad nije osuđen za ubojstva, stvorilo magičnu legendu koja je zasjenila sve kasnije serijske ubojice.

Neki misle da se ubojičino ime stvorili novinari kako bi imali zanimljiviju priču i bolje prodavali novine. Od tada je to postala standardna praksa s primjerima kao što su Bostonski davitelj, Ubojica iz Zelene rijeke, Sjekiraš iz New Orleansa, Snajperist iz Beltwaya i Hillsideski davitelj, i naravno derivativni britanski Jorkširski rasparač gotovo 100 godina kasnije i neimenovani počinitelj »Golih ubojstava iz Temze«, kojega su novine nazvale Jack Svlačitelj.

Siromašne iz East Enda imućno društvo dugo je ignoriralo, no priroda ubojstava i žrtava neizbježno je skrenula pažnju na njihov način života. Ta pažnja omogućila je socijalnim reformatorima tog vremena da konačno privuku pozornost imućnih staleža na loše stanje siromašnih. Jedno pismo Georgea Bernarda Shawa Staru sarkastično je komentiralo ovu iznenadnu zabrinutost tiska:

Osumnjičeni

Danas postoje mnoge teorije o tome tko je zapravo bio Jack Trbosjek, no nijedna nije dokazana ni sa sigurnošću utvrđena, tako da njegov pravi identitet i danas ostaje tajna.

Jack Trbosjek u popularnoj kulturi

Jack Trbosjek pojavio se u mnogim književnim djelima, ili kao glavi lik ili s nekom perifernom ulogom.

Za vrijeme umorstava, u kazalištu se izvodila dramska verzija Stevensonova romana Čudni slučaj Dr. Jekylla i G. Hydea. Tema o stravičnom ubojstvu na londonskim ulicama privukla je veliku pozornost, što je dovelo do toga da su neki članovi publike optuživali glavnog glumca da je on Trbosjek, no tu teoriju policija je sasvim odbacila.

Godine 2006. BBC History i njegovi čitatelji proglasili su Jacka Trbosjeka najgorim Britancem 19. stoljeća. (BBC)

Legenda o Trbosjeku i danas se koristi na East Endu, gdje posjetitelji mogu vidjeti mjesta ubojstava. The Ten Bells, viktorijanski pub koji je bio često okupljalište Trbosjekovih žrtava, bio je jedno od glavnih odredišta takvih turističkih putovanja. Da bi povećali zaradu, tijekom 1960-ih vlasnici su ime puba promijenili u Jack Trbosjek, no zbog protesta ponovno su mu vratili staro ime. Vjerna kopija te zgrade, izgrađena u Pragu, koristila se na snimanju filma Iz pakla.

Danas postoji više od 150 književnih djela koja se bave Jackom Trbosjekom kao stvarnim događajem, što ga svrstava među stvarne zločine o kojima se najviše pisalo u povijesti. Kompletna povijest Jacka Trbosjeka Philipa Sugdena danas se smatra najvjernijim vodičem kroz slučaj. [4] Od ranih 1990-ih postoji 6 časopisa o Trbojseku koji su se pojavili na tržištu: Ripperana (od 1992.), Ripperologist (od 1994., elektronički format samo od 2005.), Whitechapel Journal (1997. – 2000.), Ripper Notes (od 1999.), Ripperoo (2000. – 2003.) i The Whitechapel Society Journal (od 2005.).[5]

Godine 2009., tvrtka Frogwares je izdala računalnu igru Sherlock Holmes versus Jack the Ripper, kao 5. igru iz serije igara o slavnom detektivu Sherlocku Holmesu. U ulozi Sherlocka Holmesa, ili nešto rjeđe Dr. Watsona, igrač mora, rješavajući razne zadatke, zagonetke, kombinirajući činjenice, proučavajući mjesta zločina i donoseći zaključke na temelju činjenica (dedukcija), otkriti tko je zloglasni Jack Trbosjek.

U talijanskom stripu Martin Mystère istraživač natprirodnog Richard Van Helsing otkriva da je za ubojstva odgovorna drevna demonska sila, podijeljena u nekoliko noževa koji prisiljavaju svoje vlasnike na ubijanje.

Literatura

• The Complete History of Jack the Ripper (Kompletna povijest Jacka Trbojskea) by Philip Sugden, ISBN 0786702761
• The Ultimate Jack the Ripper Sourcebook by Stewart Evans and Keith Skinner, ISBN 0786707682
• Jack the Ripper: The Facts (Jack Trbosjek: Činjenice) by Paul Begg, ISBN 1861056877
• The Cases That Haunt Us (Slučajevi koji nas uhode) by John Douglas and Mark Olshaker, ISBN 0-671-01706-3

Vanjske poveznice

• Napokon otkriven Jack Trbosjek? (14. VII. 2006.)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine)

• Casebook: Jack the Ripper sadrži široku zbirku tadašnjih novinskih izvješća o ubojstvima kao i članke suvremenih autora.
• The Metropolitan Police history of Jack the Ripper bavi se istragom o ubojstvima.
• The National Archives – Jack the Ripper sadrži slike i transkripte pisama pripisivanih Jacku Trbosjeku.
• Whitechapel Society 1888 udruga posvećena slučaju Jacka Trbosjeka, koja se dvaput mjesečno sastaje u Londonu i izdaje svoj bilten.