NGC 147 je galaksija u zviježđu Kasiopeja.

Izvori

Vanjske poveznice

• SEDS: NGC 0147

Patuljasta eliptična galaktika (galaktike dE) je eliptična galaktika. Oznake je dE (dwarf ellipticals). Znatno je manja od ostalih eliptičnih galaktika. Uobičajene su u galaktičkim skupinama i skupovima. Obično prate druge galaktike.

Primjeri

Među najbližim patuljastim eliptičnim galaktikama je M32, satelite galaktike Andromede. Godine 1944. Walter Baade potvrdio je postojanje patuljastih eliptičnih galaktika NGC 147 i NGC 185 kao članova Mjesne skupine rješivši ih u individualne zvijezde. Rješavanje zvijezda u NGC 147 i NGC 185 bilo je jedino moguće jer ove galaktike su bile galaktike u bliskom susjedstvu. 1950-ih su također otkrivene galaktike dE u obližnjim skupovima Peći i Djevice.

Vidi

• Model Lambda-CDM (model Lambda-hladna tamna tvar)

Izvori

Andromeda (lat: Andromeda) je zviježđe nazvano po princezi Andromedi (grčki: Ανδρομέδη), liku iz grčke mitologije. Konstelacija se nalazi u sjevernoj polutci i pozicionirana je kraj Pegaza. Poznata je po Andromedinoj galaksiji.

Najsjajnija zvijezda u zviježđu je Alpheratz (Sirrah), koja čini glavu Andromede, i ima Bayerovu oznaku Alfa Andromede. Prije je ta zvijezda pripadala Andromedi i Pegazu, pa je bila poznata kao Delta Pegaza. Danas, zajedno s Alfom, Betom i Gamom, Pegaza čini Veliki pegazov kvadrat.

Beta Andromede poznata je pod imenom Mirach. Nalazi se 200 ly od nas i ima prividni sjaj od + 2.1 magnitude.

Gama Andromede, ili Alamak, dvostruka je zvijezda udaljena 350 ly i ima prividni sjaj od + 2.1 magnitude.

Važniji nebeski objekti

Zviježđe je najpoznatije po spiralnoj galaksiji M31, Andromedinoj galaksiji. Andromedina galaktika je jedan od najdaljih objekata koje možemo vidjeti golim okom. Ona je ujedno i nama najbliža spiralna galaksija, divovskih dimenzija. Andromedina galaktika ima još nekolicinu satelitskih galaksija, M32, M110, NGC 147 i NGC 185. Sve su te galaktika dostupne amaterskih teleskopima od već 15 cm u promjeru.

Od ostalih objekata treba napomenuti NGC 891, bridom okrenutu spiralnu galaksiju. NGC 752, otvoreni skup južno od Miracha i planetarnu maglicu NGC 7662 poznatu još i pod imenom "Plava pahulja".

Izvori

• Opća Astronomija I. dio; D. Roša, Zagreb, 1997.

NGC 4983 je prečkasta spiralna galaktika u zviježđu Berenikinoj kosi.

Izvori

Vanjske poveznice

• (engl.) SEDS: NGC 4983
• (engl.) Revidirani Novi opći katalog
• (engl.) Izvangalaktička baza podataka NASA-e i IPAC-a
• (engl.) Astronomska baza podataka SIMBAD
• (engl.) VizieR

NGC 3886 je eliptična galaktika u zviježđu Lavu.

Izvori

Vanjske poveznice

• (eng.) SEDS: NGC 3886
• (eng.) Revidirani Novi opći katalog
• (eng.) Izvangalaktička baza podataka NASA-e i IPAC-a
• (eng.) Astronomska baza podataka SIMBAD
• (eng.) VizieR

NGC 4550 je lećasta galaktika u zviježđu Djevici.

Izvori

Vanjske poveznice

• (engl.) SEDS: NGC 4550
• (engl.) Revidirani Novi opći katalog
• (engl.) Izvangalaktička baza podataka NASA-e i IPAC-a
• (engl.) Astronomska baza podataka SIMBAD
• (engl.) VizieR

Messier 20 (M20 ili NGC 6514), također Trifid, latinski za "Trodijelna", emisijska je i odrazna maglica i otvoreni skup u zviježđu Strijelcu. Klasificiraju je i kao H II područje. Nalazi se 2° sjevernije od maglice Messier 8. Charles Messier 5. lipnja 1764. otkrio je maglicu i opisao je kao nakupinu zvijezda umotanih u maglicu. Ime Trifid je dobila od Williama Herschela koji je uočio tamne oblake prašine u maglici koji je dijele na tri dijela.

Svojstva

M20 se nalazi oko 5200 svj. g. Njen promjer na nebu je 28' što znači da se u stvarnosti proteže na 40 svjetlosnih godina. Maglica se sastoji od dva dijela, emisijskog, koji je crven zbog pobuđenog vodika i plavog, reflektivnog dijela koji odbija svjetlost mladih zvijezda.

Neobični je spoj otvorenog skupa zvijezda, emisijske maglice (donji, crveni dio), odrazne maglice (gornji, plavi dio) i tamne maglice (očigledni jazovi unutar emisijske maglice zbog kojih izgleda trodijelna; oni su također označeni kao Barnard 85).

Glavni izvor svjetla za maglicu su tri zvijezde u središtu maglice. Zvijezde su mlade i vruće, te nekoliko tisuća puta sjajnije od Sunca.

Na Hubbleovoj fotografiji mogu se vidjeti rodilišta zvijezda. Mlade zvijezde izbacuju mlazove plina koji se mogu vidjeti kao štapići što izviru iz oblaka. Spitzerov svemirski teleskom u infracrvenom je dijelu spektra otkrio 120 novonastalih zvijezda i još 30 embrija u kojem se upravo odvija formiranje zvijezda.

Trodijelna maglica je zvjezdorodno područje u kraku Štita-Centaura Kumove slame. Najmasivnija zvijezda nastala u ovom području je HD 164492A, an zvijezde vrste O7.5III mase dvadest puta veće od Sunčeve mase. Ovu zvijezdu okružuje skup od približno 3100 mladih zvijezda.

Amaterska promatranja

Messier 20 je teško uočiti malim dvogledom. Kroz manji teleskop ju je moguće vidjeti tamnim noćima kao slabašan sjaj oko zvijezda. Kroz 200 mm teleskop može se vidjeti slabašna maglica. Pažljivije promatranje otkrit će da je ta maglica podijeljena na tri dijela. Od velike koristi je filter UHC ili OIII.

Izvori

Vanjske poveznice

• (engl.) SEDS: NGC 6514
• (engl.) Hartmut Frommert: Revidirani Novi opći katalog
• (engl.) Izvangalaktička baza podataka NASA-e i IPAC-a
• (engl.) Astronomska baza podataka SIMBAD
• (engl.) VizieR
• (engl.) Auke Slotegraaf: NGC 6514 Deep Sky Observer's Companion
• (engl.) Courtney Seligman: Objekti Novog općeg kataloga: NGC 6500 - 6549
• Astronomsko društvo Beskraj  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. svibnja 2007. (Wayback Machine)
• Skica Messiera 20