FL (od Fürstentum Liechtenstein (njem.)), međunarodna registracijska oznaka za cestovna vozila, koju od 1923. godine koristi Lihtenštajn. Oznaka se upotrebljava u cestovnom prometu i mora biti nalijepljena na cestovnom vozilu prilikom ulaska u druge države.

8. studenog 1968. godine u Beču je potvrđen "Međudržavni zakon o razvrstavanju prepoznatljivih oznaka", koji se naknadno dopunjavao nastankom novih država.

Floruit (eng. izgovor: ˈflɔərjʉ.ɪt , IPA-en: ˈflɒrʉ.ɪt ), kratica fl. (ponekad flor.), latinski je glagol koji znači "cvao", "cvjetao". Označava razdoblje kad je netko ili nešto (osoba, škola, pokret, vrsta) bilo aktivno. Razni jezici ga koriste kao imenicu da bi se označilo vrijeme kad je nešto "bilo u cvatu", "cvalo". Obično se upotrebljava u rodoslovlju i povijesnoj znanosti za osobe za koje se ne zna nadnevak niti godina kad su se rodile niti kad su umrle, a po drugim dokazima je razvidno da su te osobe tijekom tog razdoblja bile žive. Stoga je u uporabi floruit, čime se označilo razdoblje koje je bilo vrhuncem djelatnosti te osobe, odnosno kad je neki događaj bio na vrhuncu (pokret i slično).

Primjerice, ako postoje tri oporuke Ivana Matića koje glase na nadnevke iz 1204., 1207. i 1229. te bilješka o njegovom vjenčanju iz 1197., razvrstava ga se kao "Ivan Matić (fl. 1197. – 1229.)". To se posebice primjenjuje u znanstvenim disciplinama kao što je povijesti umjetnosti kad se određuje karijeru nekog umjetnika (slikara, kipara). U ovom surječju, posebice označava razdoblje umjetničke aktivnosti te osobe, a ne razdoblje za koje se pouzdano zna da je u njemu živila ta osoba.

Vidi

• circa
• akme
• obiteljsko stablo

Izvori

Drvena puhačka glazbala su glazbala kod kojih se zvuk proizvodi puhanjem, u većini slučajeva iz usta i pluća svirača. Strujanje zraka u cijevi glazbala pokreće na treperenje jezičce od trske. Nazivaju se drvenima jer sva, osim saksofona, potječu od glazbala koja su bila u potpunosti drvena, iako se danas izrađuju i od metala ili kombinacije drveta i metala.

Poznati su i pod imenom "aerofoni instrumenti", od grčkog αερο (zrak) i φονος (zvuk). Nazivi na drugim jezicima:

talijanski: Legni
njemački: Holzblasinstrumente
francuski: Instruments à vent de bois
engleski: Woodwind instruments
ruski: духовые инструменты

Drvena puhačka glazbala

• pikolo flauta (Piccolo Flauto – Picc.)
• flauta (Flauto – Fl.)
• oboa (Oboa – Ob.)
• engleski rog (Corno inglese – C.i.)
• klarinet (Clarinetto – Cl.)
• basetni klarinet (Clarinetto di bassetto)
• bas klarinet (Clarinetto Basso – Cl.B.)
• saksofon (Saxofono – Sax.)
• fagot (Fagotto – Fg.)
• kontrafagot (Contrafagotto – Cfg.)

Posebna drvena puhačka glazbala

• Didžeridu
• Duduk
• Gajde
• Kaval
• Uana
• Zurla
• Šupeljka

Drvena puhačka glazbala imaju razne uloge u orkestru. Iako u tehničkom i izražajnom pogledu nemaju tako širok raspon mogućnosti kao gudački instrumenti, ipak se pojedinačna glazbala, pored karakterističnih boja, odlikuju i velikom pokretljivošću, a i čitav velik zvučni fond orkestra u svim registrima pokriven je tonovima koje proizvode drveni puhači. Moguće ih je stoga primijeniti u svakom trenutku za svaku melodijsku liniju u bilo kojem registru. Ipak, oni imaju jedan veliki nedostatak, kao i limeni puhači, a to je fizička ograničenost ljudskim dahom.

Broj drvenih puhača u orkestru ovisi o veličini orkestra i zahtjevima skladatelja. Obično se smatra da je u komornim ili manjim orkestrima potreban i poželjan jednostruki sastav, odnosno po jedan predstavnik osnovne registarske varijante:

• jednostruki sastav
  • 1 flauta (Fl.)
  • 1 oboa (Ob.)
  • 1 klarinet (Cl.)
  • 1 fagot (Fg.)

U većim orkestrima razlikuju se sljedeći sastavi:

• dvojni sastav
  • 2 Fl.
  • 2 Ob.
  • 2 Cl.
  • 2 Fg.

Katkad se u ovom sastavu može predvidjeti da izvođač II. flaute svira i pikolo flautu (označava se II Fl. muta in Picc. ), a također su mogući II Ob. muta in C.i. (engleski rog), kao i II Cl. muta in Cl.B (bas klarinet), ali rjeđe.

• trojni sastav (najčešći sastav)
  • 1 Picc.
  • 2 Fl. (ili 3 Fl., pri čemu III Fl. muta in Picc.)
  • 2 Ob.
  • 1 C.i. (ili 3 Ob., pri čemu III Ob. muta in C.i.)
  • 2 Cl.
  • 1 Cl.B (ili 3 Cl., pri čemu III Cl. muta in Cl.B.)
  • 2 Fg.
  • 1 Cfg. (ili 3 Fg., pri čemu III Fg. muta in Cfg.)

• četvorni sastav
  • 1 Picc. (rjeđe IV Fl.)
  • 3 Fl. (III Fl. muta in Fl. contralto)
  • 3 Ob.
  • 1 C.i.
  • 3 Cl. (III Cl. muta in Cl. in Eb)
  • 1 Cl.B (rjeđe IV Cl.)
  • 3 Fg.
  • 1 Cfg. (rjeđe IV Fg.)

Flerovij je kemijski element atomskog (rednog) broja 114 i atomske mase 289. U periodnom sustavu elemenata predstavlja ga simbol Fl.

Izvori

• http://www.iupac.org/news/news-detail/article/element-114-is-named-flerovium-and-element-116-is-named-livermorium.html  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. lipnja 2012. (Wayback Machine)

Zečja soca (soca zečja, šumski cecelj, obični cecelj, lat. Oxalis acetosella) je biljka iz roda Oxalis, udomaćena u Europi i dijelovima Azije.

Ima srcolike listove, koji su po tri spojeni vrhom na crvenkasto smeđi stručak. Cvate u proljeće sitnim bijelim cvjetovima. Mlada je biljka jestiva, no zbog količine oksalata treba je konzumirati u manjoj količini.

Dodatna literatura

• Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.

Sinonimi

• Acetosella alba (Lam.) Kuntze; Revis. Gen. Pl. 90 (1891)
• Oxalis acetosella subsp. leucolepis (Diels) C.C.Huang & L.R.Xu; Fl. Reipubl. Popul. Sin. 43(1): 9 (1998)
• Oxalis acetosella var. caerulea Pers.; 515 (1805)
• Oxalis acetosella var. parviflora (Lej.) DC.; 700 (1824)
• Oxalis acetosella var. picta Kabath; 110 (1846)
• Oxalis acetosella var. purpurascens H.Mart.; 81 (1817)
• Oxalis acetosella var. rosea Peterm.; Fl. URSS 14: 80 (1949)
• Oxalis acetosella var. subpurpurascens DC.; 700 (1824)
• Oxalis alba (Lam.) Steud.; Nomencl. Bot. (Steud.) 578
• Oxalis fragrans Tod.; Nuov. Gen. Sp.: 34 (1860)
• Oxalis leucolepis Diels; Notes Roy. Bot. Gard. Edinburgh 5: 223 (1912)
• Oxalis nemoralis Salisb.; Prod. Stirp. Chap. Allerton 321 (1796)
• Oxalis parviflora Lej.; Fl. Spa 2: 307 (1813)
• Oxalis taquetii R.Knuth; Notizbl. Bot. Gart. Berlin-Dahlem 7: 308 (1919)
• Oxalis versicolor Tod.; Index Seminum (PAL, Panormitani) 1858: 24 (1858)
• Oxalis vulgaris Gray; Nat. Arr. Brit. Pl. 2: 630 (1821 publ. 1822)
• Oxys acetosella (L.) Moench; 48 (1794)
• Oxys acetosella (L.) Scop.; Fl. Carniol., ed. 2, 1: 326 (1771)
• Oxys alba Lam.; Fl. Franç. 3: 60 (1779)
• Oxys pliniana Bubani; Fl. Pyren. (Bubani) 3: 331 (1901)
• Oxys vulgaris Rupr.; Mém. Acad. Imp. Sci. Saint Pétersbourg, Sér. 7, 15(2): 264 (1869)

Izvori

Vanjske poveznice

Žabnjaci (latinski: Ranunculus), veliki biljni rod iz porodice žabnjakovki i reda žabnjakolike koji su prema rodu i dobili ime. Opisao ga je Linnaeus još 1750-ih godina.

Žabnjaci su trajnice, uglavnom otrovne biljke koje rastu po vlažnim livadama i pašnjacima, te srodne također otrovnoj kaljužnici (Caltha), šumarici (Anemone), kukurijeku (Helleborus) i drugima. Ime dolazi od latinskog “rana” = žaba, možda upravo zato što vole vlažna staništa.

Gotovo sve vrste imaju žuti cvijet, a čitav rod u Hrvatskoj je zaštićen, neke od njih i strogo zaštićene.

Vrste

Na popisu se nalazi preko 1680 priznatih vrsta:

Vidi Popis vrsta roda Ranunculus

Sinonimi

• Aphanostemma A.St.-Hil.; Fl. Bras. Merid. 1: 12 (1824)
• Aspidophyllum Ulbr.; Notizbl. Bot. Gart. Berlin-Dahlem 8: 268 (1922)
• Batrachium (DC.) Gray; Nat. Arr. Brit. Pl. 2: 720 (1821)
• Buschia Ovcz.; Bot. Zhurn. (Moscow & Leningrad) 25: 339 (1940)
• Casalea A.St.-Hil.; Fl. Bras. Merid. 1: 8. t. 1 (1825)
• Cynomorbium Opiz; Fl. Caslav. 3: 255 (1804)
• Cyprianthe Spach; Hist. Nat. Vég. 7: 220 (1838)
• Flammula (Webb ex Spach) Fourr.; Ann. Soc. Linn. Lyon, n. s. 16: 324 (1868)
• Gampsoceras Steven; Bull. Soc. Imp. Naturalistes Moscou 25(I): 541 (1852)
• Glossophyllum Fourr.; Ann. Soc. Linn. Lyon, n. s. 16: 325 (1868)
• Hecatonia Lour.; Fl. Cochinch.: 302 (1790)
• Hericinia Fourr.; Ann. Soc. Linn. Lyon, n. s. 16: 325 (1868)
• Ionosmanthus Jord. & Fourr.; Icon. Fl. Eur. 2: 13 (1869)
• Kumlienia Greene; Bull. Calif. Acad. Sci. 1: 337 (1885)
• Leuconoe Fourr.; Ann. Soc. Linn. Lyon, n. s. 16: 323 (1868)
• Notophilus Fourr.; Ann. Soc. Linn. Lyon, N. S. 16: 325 (1868)
• Pachyloma Spach; Hist. Nat. Vég. 7: 194 (1838)
• Pfundia Opiz; Seznam, 73 (1852)
• Ranula Fourr.; Ann. Soc. Linn. Lyon, N. S. 16: 324 (1868)
• Ranunculastrum Heist. ex Fabr.; Enum. Meth. Pl., ed. 2, 272 (1763)
• Rhopalopodium Ulbr.; Notizbl. Bot. Gart. Berlin-Dahlem 8: 253 (1922)
• Scotanum Adans.; Fam. Pl. 2: 459 (1763)
• Stylurus Raf.; Fl. Ludov.: 27 (1817)
• Thora Hill; Brit. Herb.: 29 (1756)
• Xerodera Fourr.; Ann. Soc. Linn. Lyon, n. s. 16: 324 (1868)
• Xiphocoma Steven; Bull. Soc. Imp. Naturalistes Moscou 21: II. 270, in textu (1848), et 25: I. 537. t. 7 (1852)

Izvori

Vanjske poveznice

Talijin uročnjak (Thalijev uročnjak; lat. Arabidopsis thaliana), jedna od desetak vrsta biljaka iz porodice krstašica. Prvi ju je opisao Johannes Thal, a Linnaeus ju je 1753. svrstao u rod Arabis (hrv. guštarka), pod imenom Arabis thaliana, u Thalovu čast. Tek je 1842, njemački botaničar Gustav Heynhold osnovao novi red, Arabidopsis, u koji je klasificirana.

Kod ove biljke istraživanja su pokazala da reagira na zvuk hranjenja gusjenica, pa ona stvara više obrambenih kemikalija koje mogu odbiti napade gusjenice.

Domovina talijinog uročnjaka je Euroazija.

Sinonimi

Izvori

Vištaspa, helenizirano u Histasp, može biti:

• Vištaspa (fl. 10. st. pr. Kr. ili prije, ako je uopće povijesna osoba), prvi Zaratustrin patron
• Histasp, otac Darija I. (fl. 550. pr. Kr. BCE), satrap Baktrije i vjerojatno satrap Fārsa
• Histasp (sin Darija I.) (fl. oko. 480. pr. Kr.)
• Histasp (sin Kserksa I.) (fl. oko 460. pr. Kr.)

Prehelenistička klasična Grčka

• Skilaks iz Karijande (6. st. pr. Kr.)
• Anaksimandar
• Hekatej Milećanin
• Masalijski periplus (?)

Helenističko razdoblje

• Piteja (umro o. 310. pr. Kr.)
• Pseudoskilaksov periplus (4. ili 3. st. pr. Kr.)
• Megasten (umro o. 290. pr. Kr.)
• Autolik iz Pitane (umro o. 290. pr. Kr.)
• Dikearh (umro o. 285. pr. Kr.)
• Deimah (3. st. pr. Kr.)
• Eratosten (276. - 194. pr. Kr.)
• Skimno (fl. 180-ih pr. Kr.)
• Hiparh (o. 190. - 120. pr. Kr.)
• Agatarhid (2. st. pr. Kr.)
• Pseudoskimno (o. 90. pr. Kr.)
• Diodor Sikul (o. 90. - 30. pr. Kr.)
• Aleksandar Polihistor (fl. 70-ih pr. Kr.)

Razdoblje Rimskog Carstva

• Periplus maris erythraei
• Strabon (64. pr. Kr. - 24. po. Kr.)
• Pomponije Mela (fl. 40-ih po. Kr.)
• Izidor iz Haraksa (1. st. po. Kr.)
• Mucijan (1. st. po. Kr.)
• Plinije Stariji (23. – 79. po. Kr.), Prirodna povijest
• Ptolomej (90. – 168. po. Kr.), Geografija
• Pauzanije (2. st.)
• Agatodemon iz Aleksandrije (2. st.)
• Dionizije iz Bizanta (2. st.)
• Tabula Peutingeriana (4. st.)
• Alipije iz Antiohije (4. st.)
• Marcijan iz Herakleje (4. st.)

Bizantsko Carstvo

• Hijeroklo (autor Sinekdema) (6. st.)
• Kuzma Indikopleust (6. st.)
• Stjepan Bizantinac (6. st.)

Više informacija

• Povijest geografije